Zadar, (IKA) – Klasična gimnazija Ivana Pavla II. Zadar proslavila je Dan škole u ponedjeljak 23. listopada, uz blagdan svoga naslovnika i zaštitnika sv. Ivana Pavla II. Svečanost je počela misnim slavljem koje je u katedrali Sv. Stošije predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Nastavljena je u sportskoj dvorani škole gdje je postulator Stepinčeve kauze mons. dr. Juraj Batelja održao predavanje o bl. Alojziju Stepincu, kojeg je blaženim proglasio Ivan Pavao II. U izlaganju naslovljenom Stepinčevim riječima ‘Dragi mladi, budite ljudi čvrstoga značaja, poučljivi i ustrajne molitve’, mons. Batelja potaknuo je mlade da netko za temu maturalnog rada obradi i Stepinčeve napore za katoličke škole u ondašnjoj Jugoslaviji i za vjeronauk u školama, što je i onda bila tema. Istaknuo je Stepinčev poticaj mladima: „Sretan sam kad vas mogu nahraniti kruhom iz kojega niču čisti ljiljani. Da vas mogu nahraniti svetom pričešću, jer pričest ima zalog vječnog života. Kruh živih, kruh jakih. Jer napori društva su takvi da otruju mladež, a kad mladež bude vezana lancima strasti, više neće znati kamo će ići i kuda će stupati”. Stepinac je rekao da službu treba vršiti dragovoljno, oduševljeno, strpljivo i gorljivo, pa je takva načela učenicima preporučio i mons. Batelja, da ih imaju u izabranom zvanju, da zauzeto rade. Pohvalio je podatak da 70 % zadarskih klasičara upisuje studij koji želi.
„Stepinac je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije branitelj hrvatskih prava i prava Katoličke Crkve, za vrijeme Drugog svjetskog rata i Ante Pavelića je branitelj dostojanstva ljudske osobe stvorene na Božju sliku i priliku, a pred Titom je branitelj jedinstva Katoličke Crkve i vjere u Boga”, rekao je mons. Batelja. Nasuprot srpskoj propagandi koja diskreditira Stepinca i njegovo spašavanje života brojnih ljudi raznih vjera i naroda, pa i komunista, mons. Batelja je naveo konkretne primjere Stepinčeva spašavanja i pokazao dokumente koji su na sudu bili označeni riječju ‘Ne’ te se kao dokazi nisu mogli koristiti u prilog Stepinčeve obrane. Dokumenti pokazuju da je spašeno 28 000 srpske djece koju je po Stepinčevom nalogu uzdržavao Caritas. Karmelićanke su brinule o djeci među kojima su i pravoslavna, muslimanska i židovska djeca. Oko dvjesto ratne siročadi iz Sarajeva 1943. došlo je u Zagreb i bili su smješteni po katoličkim obiteljima, a Stepinac je preko Caritasa omogućio da ta djeca imaju odjeću, obuću, hranu, obrazovanje i odgoj. Kad su četnici i partizani spalili Ramu i ubili tamošnje Hrvate 1942. g., nadbiskup je u Zagrebu smjestio tristo djece iz Rame. Od 7 000 djece iz Jasenovca, u Jastrebarsko je dovezeno 3250 djece koji su bili s redovnicama u domovima za djecu; one su za njih brinule, a ti su domovi bili pod zaštitom međunarodne organizacije Crveni križ. Sve potvrđuju i fotografije koje je predavač prikazao u prezentaciji. Mons. Batelja je istaknuo Stepinčevo zastupanje prava ljudi na život nasuprot rasnoj ideologiji, 1941. g. Pokazao je primjere iz hrvatskog katoličkog tiska za vrijeme Kraljevine Jugoslavije 1938. g. gdje piše o pogubnosti rasne ideologije, a jugoslavenska vlast je te članke zabranila objaviti.
Nadbiskup Stepinac je s propovjedaonice zagrebačke katedrale i pred njom osuđivao ustaški režim, dotle da mu je Pavelić poručio da će i on završiti u Jasenovcu ako tako nastavi. Njemački izaslanik u Zagrebu rekao je, „Kad bi jedan biskup u Njemačkoj tako govorio, ne bi živ sišao s propovjedaonice”. „U Knjizi Ezekiela piše, ‘Tko dira čovjeka, dira zjenicu Božjeg oka’. Ako sustav isključi Boga iz našeg postojanja, što je naša vrijednost”, upitao je mons. Batelja. „Kad su prvi Židovi došli u Zagreb, pobjegli iz Češke, Poljske, Austrije, Njemačke, nadbiskup ih je prihvatio, omogućio im je vize i putovnice za druge zemlje, opskrbio ih je svime, 1940. g. Postoji papir na kojem su se svi oni potpisali. Komunistička vlast nije dopustila da se ti dokumenti uzmu u obzir, spas dvjesto židovske djece. Svjedoci nisu mogli doći na sud to posvjedočiti”, rekao je mons. Batelja. Podsjetio je na Stepinčeve riječi: „Nisam bio draga osoba ni Nijemcima ni ustašama. Nisam bio ustaša, nisam položio njihovu zakletvu, kako su činili vaši činovnici koji tu sjede u sudnici. Hrvatski narod se plebiscitarno izrazio za hrvatsku državu i bio bih nitko kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji”.
Mons. Batelja je istaknuo i Stepinčev trud da narod bude poučen u vjeri. Organizirao je euharistijske i marijanske kongrese gdje se okupljao hrvatski narod i naviještale se istine vjere. „Uz euharistiju i mariologiju došlo je do homogenizacije hrvatskog naroda koji bi se bez toga teško bio suočio sa strahotama Drugog svjetskog rata i križnim putem”, rekao je mons. Batelja. Kad je postao zagrebački nadbiskup, Stepinac je osnovao četrnaest novih župa u vrijeme krize, neimaštine, dok su mu drugi govorili da je pionir, avanturist, da ne razumije narod.
Predavač je istaknuo i osjećaj nadbiskupa za malog čovjeka. U vrijeme velike nezaposlenosti u Zagrebu, u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj 1938. g. predvodio je misu za nezaposlene radnike; s njima je ručao i naložio Caritasu da se tim ljudima pomogne. Istaknuo je i Stepinčev doprinos hrvatskoj kulturi. Upravo je intervencijom nadbiskupa Stepinca zaživjela i ostvareno je pet svezaka hrvatske enciklopedije kroz koju je hrvatski narod ušao među kulturne narode svijeta, istaknuo je mons. Batelja. „Glavni kamen spoticanja između komunističkog režima i Stepinca je što je Tito od Stepinca tražio da stvori nacionalnu Crkvu odvojenu od Rima. Znači da bi Crkva trebala služiti režimu i biti njemu podređena. Stepinac kaže, ‘Odvojeni od Svete Stolice, bili bismo suha grana, sasušeni’. Milovan Đilas, bliski Titov suradnik, rekao je da ‘Stepinčev hrvatski nacionalizam nije puno smetao. Da je samo proglasio Hrvatsku Crkvu odcijepljenu od Rima, mi bismo ga uzdigli do zvijezda. Ali onda bi nas nestalo'”, rekao je mons. Batelja, podsjetivši na Stepinčeve riječi: „Kad se prilike srede i smire, kad se budu mogli publicirati svi dokumenti i u miru izraditi, kad svi faktori mogu slobodno reći svoju riječ bez ikakvog straha i sve do čiste istine, neće se naći ni jedan čovjek koji bi upro prstom na zagrebačkog nadbiskupa”.
Prije predavanja mons. Batelje, učenike, profesore i brojne uzvanike pozdravio je i ravnatelj Klasične gimnazije mr. don Ante Sorić. Rekao je da je nositi ime sv. Ivana Pavla II. ponos i odgovornost, upitavši koliko je njihov pedagoški, učiteljski i odgojiteljski poziv u skladu sa smjernicama koje je postavio Ivan Pavao II.
Okupljene je pozdravio i zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Čestitao je učenicima njihov Dan škole, rekavši da je nositi ime Ivana Pavla II. čast, ponos i odgovornost. „Budimo svjesni i te treće riječi koja je povezana sa sudbinom čovjeka, jer čovjek nije samo slobodno, nego i odgovorno biće. Ponos i čast nas obvezuju da upoznamo onoga čije ime nosimo, da se upoznamo s njegovim programom i da se oduševljavamo idejama koje su nosile sv. Ivana Pavla II. Mladi su mu bili osobito na srcu, njegova radost, nada, briga i uzdanica. ‘Vi ste papina nada’, rekao je. Bio je teolog, znanstvenik, filozof, kulturnjak. Nema područja u kojem se nije očitovao kao veliki, a skroman čovjek koji se sa svime znao ophoditi. Vi ste odgojna, obrazovna i kulturna institucija i zato je Dan škole i papin spomendan obveza za vas koji nosite njegovo ime”, poručio je mons. Puljić učenicima i djelatnicima škole.
Mons. Batelja je podsjetio na pokojne profesore i učenike te škole koja je nasljednica Nadbiskupske klasične gimnazije iz koje su izašli ne samo mnogi svećenici, nego i laici intelektualci koji sad obavljaju važne odgovornosti javnih vlasti i crkvenih službi. Učenicima je poželio da žive vjernost koju je Stepinac poželio u pismu vjernicima Zagrebačke nadbiskupije: „Dragi moji dijecezani, budite do groba vjerni Katoličkoj Crkvi”.
Dan škole je završen održavanjem turnira iz više sportova između učenika i profesora Gimnazije.