Liturgijska čitanja: Sir 24, 9-12.19-22; Otk 12, 1-3.7-12ab.17; Lk 1, 39-56

Draga braćo i sestre,
poštovani i dragi vjernici,
dragi hrvatski branitelji,
poštovane obitelji poginulih i nestalih.
Poštovani slušatelji i gledatelji koji ste s nama povezani preko elektroničkih medija.

1. Danas su nam srca puna radosti i zahvale, jer slavimo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Danas klikće sav vjerni narod od Vukovara i Aljmaša, preko Bistrice, Poreča i Trsata, do Dubrovnika i Prevlake, uzdižući molitve Bogu po svojoj Majci i Pomoćnici – Blaženoj Djevici Mariji. Danas u kraljevskom gradu Kninu srce hrvatsko kuca jače, jer njegove su misli i osjećaji usmjereni prema jednom povijesnom događaju – pobjedi hrvatske vojske koja nas je dovela do slobode i mira.
U ovoj svetoj misi molimo Boga za svoju zemaljsku domovinu Hrvatsku: da ljudima na položaju podari mudrosti, a građanima poštenja i zauzetosti kako bi još više među nama ojačali sloga i pravda, mir i napredak.

2. Ove godine, spominjemo se 25. obljetnice hrvatske samostalnosti. I kao što smo devedesetih godina prošlog stoljeća nošeni nadom odlučno krenuli u demokraciju i slobodu, i danas smo prožeti i nošeni istom nadom u bolju budućnost.
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti posvješćuje i produbljuje u nama nadu da možemo više, bolje i zauzetije graditi ovu zemlju u međusobnom zajedništvu i zajedništvu europskih naroda. Zajedništvom smo postigli slobodu. Zajedništvom smo izborili svoju samostalnu domovinu. Imamo mnoge mogućnosti, imamo snage, imamo prirodne ljepote i bogatstva, imamo ljude. Treba nam mudro, kompetentno, trijezno i samoprijegorno vodstvo koje živi za svoj narod i za svoju Domovinu. I upravo stoga valja vrlo odgovorno pristupiti izborima koji su ispred nas.
Drugi vatikanski sabor podsjeća nas na važnost nade: „Budućnost čovječanstva u rukama je onih koji budu znali budućim pokoljenjima pružiti razloge života i nade” (Pastoralna konstitucija Gaudium et spes, br. 31). To vrijedi i za budućnost našega naroda i naše Domovine. U vremenima kada nam se u javni i privatni život pokušava uvući beznađe i malodušje, kada mnogi mladi odlaze u strani svijet, potrebno je uvijek iznova posvijestiti utemeljene razloge života i nade u vlastitoj kući, u hrvatskoj nam domovini. Ako li mi ne budemo djelotvorno voljeli i zauzeto izgrađivali našu zemaljsku Domovinu, to će učiniti netko drugi. Geografskim položajem, prirodnim bogatstvima, ljepotama i mnogim drugim datostima, naša Domovina je „osuđena” na život, „osuđena” je na bolju budućnost.

3. U prvom čitanju iz Knjige Sirahove progovara nam Božja Mudrost koja se nastanila među ljudima, Isus Krist, Riječ Očeva, koja se utjelovila u krilu Djevice Marije. Na taj je način ponizna nazaretska Djevica postala „Prijestolje Mudrosti”. Ona je puna milosti te stoga može za se reći: „Ja sam majka lijepe ljubavi i straha i spoznanja i svetog ufanja” (Sir 24, 18). Samo u ovome biblijskom retku spominju se četiri Marijine vrline, četiri stožerne vrline koje su i nama danas potrebne kako bismo mladim naraštajima pružili razloge života i nade.

4. Prva je vrlina: ljubav. Marija kaže: „Ja sam majka lijepe ljubavi”. Lijepa ljubav je plemenita, velikodušna i milosrdna ljubav koja se uzdiže do Boga, a ne zaboravlja potrebe svojih bližnjih. To je ljubav koja je vodila hrvatske branitelje kad su se s krunicom oko vrata suprotstavili agresiji i izvojevali pobjedu. Njihov primjer potiče i obvezuje sve hrvatske građane na ljubav prema obitelji i domu, na veće i zauzetije zalaganje za opće dobro.
A kao kršćanski vjernici pozvani smo na osobit način unositi milosrdnu ljubav na sve društvene razine. Sveti papa Ivan Pavao II. rado je naglašavao ovu društvenu dimenziju milosrđa: „Milosrdna ljubav je nadasve prijeko potrebna među onima koji su najbliži: između bračnih drugova, između roditelja i djece, između prijatelja. (…) Ljudski svijet može postajati uvijek sve čovječnijim jedino ako u mnogostruko područje međuljudskih i društvenih odnosa, zajedno s pravednošću, unesemo onu milosrdnu ljubav koja tvori mesijansku poruku Evanđelja” (Enciklika Dives in misericordia, br. 14.).

5. Druga je vrlina: strah Božji. To je jedan od sedam darova Duha Svetoga. Bog je svet, dobar i milosrdan, i stoga pred Bogom imamo osjećaj strahopoštovanja. Marija kaže u svome hvalospjevu: „Od koljena do koljena dobrota je Gospodinova nad onima što se njega boje” (v. Lk 1, 50). Tko se Boga boji, ne treba se strašiti ni nevolje, ni bolesti, pa čak ni smrti, jer ga na svakom koraku prati i štiti Božja dobrota. Strah Božji je unutarnja snaga koja nas trajno potiče da poštujemo Božja i ljudska prava, jer je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju.
Hrvatski branitelji, vođeni ovom vrlinom, časno su i pošteno stali u obranu sigurnosti i slobode svoga naroda. Crkva usrdno potiče na izbjegavanje ratnih sukoba, ali protivi se lažnome miru jer pravi je mir „plod pravednosti i učinak ljubavi” (Katekizam Katoličke Crkve, 2304). Stoga Crkva jasno naučava da je, pod određenim uvjetima, opravdano posegnuti za zakonitom obranom vojnom silom (usp. KKC 2308/2309). Ti su uvjeti bili ispunjeni u Domovinskom ratu. Zato danas s ponosom slavimo Dan pobjede. Mi smo branili vlastitu domovinu. To je bila naša ljudska i moralna obveza. Kako jučer tako i danas. Ono što želimo sebi i svome narodu to želimo svim narodima svijeta, i onima blizu i onima daleko: slobodu, sigurnost i ravnopravnost svih građana u vlastitom domu.

6. Uz spomenute dvije vrline, ljubav i strah Božji, potrebna nam je i treća vrlina: spoznanje istine. Naši su se branitelji borili za Hrvatsku u kojoj će vladati sloboda, istina i pravda. Borba protiv totalitarističke ideologije smješta se u širi kontekst borbe dobra i zla o kojoj govori Knjiga Otkrivenja. Strahoviti Zmaj, simbol zla, ratuje „s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo” (Otk 12, 17). Zmaju se suprotstavlja Žena, odjevena suncem, pod čijim je nogama mjesec, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. U toj Ženi možemo prepoznati bezgrješnu Djevicu Mariju koja je slika Crkve. U borbi dobra i zla Marija zauzima važnu ulogu, kako kaže sveti papa Ivan Pavao II.: „Marija, majka utjelovljene Riječi, smještena je u samo središte (…) ove borbe koja je upisana u povijest čovječanstva. (…) U toj povijesti Marija ostaje znak sigurne nade” (Enciklika Redemptoris Mater, br. 11). Marija odnosno Crkva svijetli svojoj djeci u tminama zablude i ideologije, usmjerujući ih prema punini istine, Isusu Kristu.
Vrlina upoznavanja istine, otvorenost prema istini, uspješno je sredstvo protiv ideologija i zastranjenja svih vrsta. Prijeko nam je potrebna ova vrlina na današnjoj veletržnici svjetonazora u kojoj se tako lako gubi ljudsko dostojanstvo. Suprotstaviti se odlučno razornim ideologijama prošlih totalitarističkih sustava i njihovim izdancima! Potrebno je prepoznati i smjelo odbaciti i nove ideologije koje žele izobličiti ljudsku narav, brak i obitelj! Za ovo se isplati boriti, a našim mladima jasno se tako očituju istinski razlozi života i nade.

7. Evo i četvrte vrline – nade. Blažena Djevica Marija je majka svetog ufanja, svete nade. Sva nadanja proroka i svetaca Staroga zavjeta nalaze svoj vrhunac i dovršenje u Blaženoj Djevici Mariji. Ona je Žena nade, zato joj Elizabeta kliče: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!” (Lk 1, 45). A Marija odgovara svojim divnim hvalospjevom: „Veliča duša moja Gospodina! Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje” (Lk 1, 46.49-50). Marija pjeva hvalu Gospodinu jer on čini velika djela, iz dana u dan, iz naraštaja u naraštaj. Marija je majka svete nade: ona zna da budućnost nije u rukama silnika i oholica, nego u Božjim rukama. Bog je gospodar povijesti koji uzvisuje neznatne, gladne napunja dobrima i sve nas prihvaća u svoj milosrdni zagrljaj.
Naši su branitelji spremno izložili svoje zdravlje i živote jer su bili ispunjeni nadom da će pravda pobijediti i da Hrvatska može postati mjesto mira i blagostanja. Tome su se nadali u teškim ratnim vremenima kada baš i nije bilo izvanjskih pokazatelja da je ta nada opravdana, ali imali su čvrsto, unutarnje jamstvo da im nada nije uzaludna. Tako i unatoč današnjim izazovima naša nada ne smije doći na manje, ne smije posustati… Nada nije samozavaravanje. Papa Franjo, razmišljajući o nadi, kaže da ona također uključuje „prihvatiti da se određene stvari ne zbivaju onako kako bismo to željeli, ali da možda Bog piše ravno i po krivim crtama, izvodeći neko dobro iz zala (…) koja ne uspijevamo nadvladati na ovoj zemlji” (Apostolska pobudnica Amoris laetitia, br. 116). Nada nam otvara nove vidike i potiče nas na veću oslonjenost na Boga. Krepost nade usko je povezana s čežnjom za srećom koja je upisana u srce svakoga čovjeka. Crkva naučava da nada pruža smisao našim djelatnostima, čuva nas od malodušja i vodi nas k radosti ljubavi (usp. KKC, 1818). A papa Franjo nas poziva: „Ne gubimo nadu zbog naše ograničenosti, niti odustajmo od traženja punine ljubavi i zajedništva koja nam je obećana (Apostolska pobudnica Amoris laetitia, br. 325).

8. Blažena Djevica Marija izvrsna je učiteljica vrlina koje su nam potrebne danas u Hrvatskoj kako bismo mladim naraštajima pružili razloge života i nade. Marija je osjetljiva na potrebe drugih i spremna pomoći. Pokretačka su joj snaga čista ljubav prema Bogu i djelotvorna ljubav prema bližnjemu. Ona je žena vjere i ideala, bez obzira na poteškoće i nesklone joj društvene okolnosti.
Presveta Bogorodice Marijo, Majko i Odvjetnice naša, Gospo velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, brani i štiti nas. Sve potrebe roda našeg i Domovine naše stavljamo u tvoje ruke. Zajedno s hrabrim pastirom i mučenikom blaženim Alojzijem Stepincem te drugim svecima i mučenicima, roda našeg i Crkve naše, zagovaraj nas kod Boga. Neka nikad u nama ne ugasne nada i zauzetost za bolji život ovdje u zemaljskoj Domovini iz koje u vjeri stremimo punini života u nebu – u Vječnoj domovini. Amen.