Marija Bistrica, (IKA) – Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja u petak, 5. kolovoza središnje misno slavlje u nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u koncelebraciji s rektorom svetišta Zlatkom Korenom i brojnim svećenicima. U nadbiskupijskoj proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti sudjelovalo je više od osam tisuća vjernika iz različitih dijelova uglavnom Zagrebačke nadbiskupije te Varaždinske i Bjelovarsko-križevačke biskupije.
Uvodeći u misno slavlje biskup je rekao: “Danas se kao vjernici i kao narod nalazimo u molitvenoj zahvali za dar domovine koja je oslobođena zla ratnoga nasilja i mržnje uperene protiv hrvatskih ljudi. Sloboda od izvanjske prijetnje ostvarila se po žrtvi i nesebičnosti. Zbog toga se spominjemo svih živih i mrtvih koji su bili vođeni darom Božje slobode u sebi i postali braniteljima života i pravednosti. Spominjemo se i onih koji još i danas trpe zbog te svoje velikodušnosti. Bogu su znani i oni branitelji koje mi ne poznajemo; Bogu su znana njihova trpljenja i životni putovi. Naša je molitva s njima da osjete našu blizinu u teškim iskušenjima”.

Biskup se u homiliji spomenuo onih godina kada je domovina bila ugrožavana neprijateljskom mržnjom, a cijeli narod iskušavan ratnim stradanjima. “Sjećamo se kako smo iz dana u dan bili ponižavani; kako se zarobljenost i beznadnost razlijegala dušama, šireći osjećaj poraza i ostavljenosti. Sjećamo se kako je bilo teško nositi pouzdanje u pobjedu, a samo je molitva i vjera čuvala nadu i čistoću srca koje se nije dalo zatrovati mržnjom. Pouzdanje u pobjedu bilo je opravdano; Bog ju je vidio jer je najvažnija pobjeda bila ostvarena u prihvaćanju ljubavi. Izvanjski hvalospjev slobode bio je moguć, jer se sloboda dogodila u dušama branitelja i hrvatskoga čovjeka koji je odgajan Evanđeljem. Današnji spomen u sebi čuva baš ono vrijeme kada su nas osvajači hranili ponižavanjem, nepravdama i tugom”, rekao je biskup, upozorivši da su svi neprijatelji čovjeka uvijek govorili, a govore i danas tim istim jezikom, jezikom sa samo nekoliko pravila koja na početku djeluju kao dobitak: otklon od Boga kao gospodara života i svega stvorenoga, da čovjek nađe svoju slobodu; zatim sebično traženje prava i, konačno nastojanje da se bude sretan bez drugoga. Takav pokušaj samoostvarivanja nikada ne dolazi do svoga cilja, ne obogaćuje, nego oduzima; oduzima: dostojanstvo i ponos, ljepotu darovanosti i radost življenja, pojasnio je biskup. U homiliji je zapitao i nosimo li u sebi pobjedu, dok se čini da je toliko toga bilo uzaludno; nosimo li zahvalnost, dok se toliki godinama trude hrvatsko srce zatrovati gorčinom; ima li u nama radosti, dok smo suočeni s nepravdama koje vape do neba? “Ovo nas svetište uči ljudskomu dostojanstvu i kršćanskomu ponosu koji ne ponižava druge; ovdje se uči opraštati i moliti oproštenje, da srce bude očuvano od sjemena zla; ovdje se uči žrtvovati vlastiti život za dobro bližnjih i zahvaljivati za dar, kako vrelo radosti ne bi presušilo pod teretom križa. Ako dopustimo da naše misli, naše čežnje i ciljevi budu vezani uz ono što ne posjedujemo, uvjereni da nam je baš to potrebno, a previdimo blagoslove koji su nam darovani, bit ćemo brzo nezadovoljni i zahvaćeni tugom. U ovo se svetište dolazi ne samo da bismo Mariji iznijeli prošnje, nego da bismo otkrili komu trebamo reći hvala; bez koje zahvala i hvalospjeva naš život nema puninu”, zaključio je biskup.
Misno slavlje zaključeno je pjevanjem himna Tebe Boga hvalimo te domovinske himne Lijepa naša.