Požega, (IKA) – Na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, 2. veljače, u Požegi su se okupile redovnice s područja Požeške biskupije na proslavu Dana posvećenog života u Godini vjere. Program je počeo u Dvorani bl. Alojzija Stepinca razmatranjem Josipa Krpeljevića na temu redovničkog života i rasta u vjeri. Potom su redovnice u crkvi Sv. Lovre slavile službu večernjih hvala te imale prigodu za ispovijed. Slijedilo je svečano euharistijsko slavlje u katedrali koje je predvodio biskup Antun Škvorčević.
Redovnice su u procesiji ušle u katedralu sa zapaljenim svijećama koje je biskup blagoslovio zajedno sa svijećama koje su držali u ruci brojni vjernici. Biskup je u pozdravu zahvalio redovnicama na požrtvovnosti kojom služe Isusu Kristu i Božjem narodu u Požeškoj biskupiji. Rekao je kako svijeće u rukama označuju “ono svjetlo koje je Isus Krist upalio u nama prigodom krštenja, a u redovničkim zavjetima mu dao novi sjaj i potiče nas da se svi – a osobito redovnice na Dan posvećenog života u Godini vjere – ispitamo da mu možda nije potamnila snaga”. Dodao je da ono što se oko nas događa u Hrvatskoj “želi u nama ugušiti Božju prisutnost” te je pozvao osobito redovnice da se obnovom svojih svetih zavjeta ponovno s Marijom tako pridruže Kristu da ih ništa ne može od njega udaljiti te on ne prestane svijetliti u njihovu svjedočanstvu života.
U homiliji biskup je pozvao nazočne, osobito redovnice, da provjere što se događa u njihovu srcu, je li se iz njega udaljio Isus Krist, nastanila nemoć te ih pozvao da ga punom iskrenošću i opredjeljenjem vjere ponovno stave u središte svoga života. Rekao je da je starac Šimun prepoznao Isusa kao svjetlo na prosvjetljenje naroda i da ga u ovom slavlju označuju blagoslovljene svijeće. Biskup je podsjetio kako smo svakodnevno izloženi mraku koji prodire u nas iz različitih ljudi, događaja i medija te prijeti da nas učini bićima tame. Dodao je kako nema druge mogućnosti izbjeći tami nego upaliti svjetlo koje je jače od mraka. U napasti smo, spomenuo je, proklinjati mrak, o njem govoriti, njime se baviti – ali on tako ne uzmiče, nego tek kad se okrenemo svjetlu i dopustimo mu da ono u nama svijetli. Istaknuo je da je i ovo slavlje u Godini vjere dragocjena prigoda “da se u vjeri otvorimo Isusu Kristu kako bi on snagom svoga Duha prosvijetlio naše tmine te očitije postanemo ljudi svjetla koje isijava gdje god se pojavili”. Rekao je da je to prvenstvena zadaća svakog kršćanina, posebno redovnika. Biskup je sve nazočne povjerio Isusovoj Majci da očuva u njima svjetlo, prisutnost samoga Sina svoga Isusa Krista.
Nakon homilije redovnice su s upaljenim svijećama izrazile zahvalu za dar posvećenog života i molile za vjernost svetim zavjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti. Nakon pojedinih izraza hvala i molbi za vjernost zavjetima svi su ponavljali pjevajući: “Dokle smo tvoji, tko nam što može, ti si nam nada, ljubav i strah!” Redovnice su primile pričest pod obje prilike a potom uzdigle pjesan zahvalnosti Bogu Marijinim “Veliča duša moja Gospodina”.