Split, 2. 2. 2001. (IKA) – Na Dan posvećenoga života, na blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu, 2. veljače, euharistijsko slavlje u katedrali sv. Dujma, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit dr. Marin Barišić zajedno s provincijalom franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Žarkom Maretićem, te drugim redovnicima i svećenicima iz Splita i nadbiskupije. Na bogoslužju su sudjelovali i predstavnici svih redovničkih zajednica s područja splitsko-makarske nadbiskupije.
U propovijedi je nadbiskup Barišić istaknuo da su osobe posvećenoga života ispisale zlatne stranice u povijesti našega naroda, nadbiskupije i grada Splita. Nisu to činile samo kroz povijest i samostanskim zgradama, već i danas ispisuju život svojom prisutnošću, osobnim svjedočanstvom i životom zajednice. Zatim je nadbiskup nastavio:
«Na ovaj dan, dan prikazanja Gospodinova u hramu, na blagdan svjetla, Svijećnice, susreta s Njime, Gospodinom, i Njegova prikazanja u hramu, mi, osobe posvećenog života, želimo još svjesnije i odgovornije, osobno i zajedno prikazati i ujediniti svoj život s Njime. Želimo u Isusovu prikazanju vidjeti i naše potpuno prikazanje Bogu Ocu, u Sinu i po Sinu, prikazanje nas, naše osobe i naše osobnosti u darovanosti Bogu i bližnjemu kroz svoje djevičanstvo, siromaštvo i poslušnost. Želimo ostvarivati u svom životu crte Isusova života, njegova djevičanstva, siromaštva i poslušnosti. Ujedinjeni u molitvi Crkve koja u nama i preko nas, osoba posvećenog života, želi zaživjeti svjedočiti i naviještati njezinu svetost u današnjem svijetu, na početku trećega tisućljeća, za život svijeta. Zar je onda slučajno da je dan osoba posvećenoga života u najužoj bliskosti sa danom života?»
Kao što su starac Šimun i proročica Ana, osvijetljeni dubinom kontemplativne molitve, uzdigli svoj pogled prema naprijed i gore, i osobe posvećena života drže svjetlo u ruci, kazao je nadbiskup Barišić, upitavši: «Zar od tog svjetla i sami ne postasmo svjetionik i usmjerenje tolikima na moru života? Bez toga pogleda, bez toga svjetla, svi naši pogledi, pa i pogledi osoba posvećenog života, ostat će prizemni, prilijepljeni za materijalna dobra, u strahu od života zatvoreni u egoizam, sami bez Njega, bez svjetla, bez radosti života. To se može dogoditi i nama danas promatrajući sami sebe, svoje zajednice, koje su visokih godina kao Šimuni i Ane, a bez novih zvanja. Ali ako budemo gledali i tražili Njega, ovo svjetlo koje pomlađuje i prosvjetljuje, zar toliki današnji mladići i djevojke neće otkriti na našem licu ljepotu i poziv Isusa Krista, naći i vidjeti sebe na putu osoba posvećenoga života u našoj Crkvi? Nije li ova Svijećnica, prikazanje Isusovo u hramu, susret današnjih Šimuna i Ana s Gospodinom koji s obnovljenim žarom srca, u snazi Duha, iskreno i zanosno mu žele glasnije i jasnije reći: “Evo me, Gospodine. S tobom danas prikazujem svoj život i obnavljam svoje vječne zavjete djevičanstva, siromaštva i poslušnosti. Učini nas svjedocima svoje prisutnosti i po nama očituj svoju svetost u našoj Crkvi i u ovom svijetu.”
Gospodine, Šimun i Ana su bili proroci i tvoje slike i nas osoba posvećenog života. Daj da ljudi u nama i po nama prepoznaju Tebe, da ne budemo kontradiktorni u sebi, već svima jasni i prepoznatljivi da smo osobe posvećenog života, života tvoje svetosti, na čast Tebi i u službi braći i sestrama» – kazao je mons. Barišić. (mm)