Našice, (IKA) – Na spomen-području Crni potok, u šumovitom krajoliku nedaleko Našica, održana je 15. lipnja komemoracija s euharistijom u znak sjećanja na žrtve komunističkog zločina na Spomendan ustanovljen Odlukom Gradskog vijeća Grada Našica i župe sv. Antuna Padovanskog Našice godine 2007. na inicijativu četiriju našičkih udruga: URV “Hrvatski domobran”, Ogranka Matice hrvatske, Udruge za hrvatsku povjesnicu i Udruge hrvatskih branitelja “Hrvatski sokol”. Ovogodišnju misu predslavio je fra Ilija Vrdoljak, uz koncelebraciju našičkog župnika i gvardijana fra Dragutina Bedeničića i umirovljenog svećenika Josipa Kresića pred više stotina hodočasnika iz dvadesetak gradova. Komemorativni skup počeo je Mirozovom trubača Krešimira Štimca iz Slatine uz minutu šutnje u počast svim poginulim i ubijenim hrvatskim mučenicima u II. svjetskom ratu i poraću te u Domovinskom ratu. Uime suorganizatora skup je pozdravio našički gradonačelnik mr. Krešimir Žagar, izrazivši zahvalnost svima koji su došli na to sveto mjesto sjećanja: predstavnicima Županije, gradskim vijećnicima, članovima ogranaka Hrvatskog domobrana te planinarima štovateljima sv. Bernarda, koji su s fra Dragutinom Bedeničićem i hodočasnicima iz Kaštela moleći pješice prošli križni put mučenika Crnog potoka. Predsjednik Ogranka “Hrvatskog domobrana” Našice Željko Tomić izrazio je dobrodošlicu i zahvalu svim hodočasnicima, suorganizatorima i suradnicima te pozdravio predstavnike Županije, gradova i općina, među kojima su bili i mr. Dragan Vulina – dožupan Osječko-baranjske županije te Nikola Matičić, predsjednik Središnjice Udruge ratnih veterana “Hrvatski domobran”, predstavnici ogranaka HRV iz Rijeke, Osijeka, Zaprešića, Dubrovnika, Slatine, Orahovice, Valpova, Požege, Zadra, Petrinje, Zagreba, Donje Bistre, Bjelovara, Varaždina, Čakovca, Daruvara, Širokoga Brijega, predstavnici HDPZ Osječko-baranjske županije, Udruga žrtve za Hrvatsku – Osijek, UHDDR Belišće, HVIDRA Našice, Belišće i Orahovica, Lučonoše Hrvatske iz Kaštel Lukšića, Udruga žena Seona i mnogi drugi. Istaknuo je potrebu službene osude zločina i zločinaca, podsjetio je na imena znanih žrtava te prozvao odgovorne za ovaj zločin.
Nadahnut Riječju Božjom i romanom Joze Laušića Samostan (iz petoknjižja koje na moderan način ispreda arhaičnu fresku tužnih ljudskih sudbina i zanimljivih osobnosti čija pleća nose biljeg i križ oskudna života na kršu, ali i svoje istine, proturječja i dileme, duboku moralnu vertikalu i postojanu vjeru u samoodržanje u uvjetima ratnih, nacionalnih, ideoloških i vjerskih rasjeda), napisanom u “olovnim godinama hrvatske šutnje”, fra Ilija je u homiliji, između ostalog rekao: “Pobjednici si pripisuju pobjedu i pravo na pisanje povijesti, bez obzira na moralnost i način na koji su tu pobjedu ostvarili… Opijeni i zaslijepljeni pobjedom vjerovali su da im je sve dozvoljeno i da su oni gospodari života i smrti, oslobođeni morala i pravne odgovornosti. Njihovo nasilje i krvoločno postupanje bilo je znak da je nastupilo vrijeme terora i šutnje. Opasnost i strah za vlastiti život pretvorio se u šutnju i zatvorenost, nepovjerenje i bijeg u sebe ili iz Hrvatske. U tim danima nada je bila obavijena gustim mrakom beznađa. Pobjednici su izgledali nepobjedivi i vjera u promjenu izgledala je nemogućom. Nastupilo je vrijeme patnje i šutnje, vrijeme zatvaranja i nepovjerenja, vrijeme gradnje Laušićeva Samostana bez prozora… Trebale su proći sve ove godine patnje i šutnje, trebala je žrtva koju je Hrvatska platila krvlju svojih mučenika sazreti da se iz nje rodi novi život i sloboda. Istina koja je bila zabranjivana i koja se krila, morala je doći na vidjelo. Ona je trebala reći što se to dogodilo, prokazati režim koji je planirano izveo te zločine i njihove izvršitelje. Mi znamo da se veliki dio te istine i danas planirano sakriva, onemogućuje i smišljeno krivo iznosi. Znamo jednako tako i da će za potpuniju istinu doći vrijeme jer istina se ne može sakriti. Ovo mjesto stradanja svjedoči nam o tome… Mi se danas spominjemo i komemoriramo njihova stradanja i žrtve na ovome mjestu gdje su oni pali, gdje njihovi životi, pročišćeni patnjom i smrću, uskrsavaju i svjedoče o pobjedi nad zlom. Njihovo stradanje i žrtvu ugrađujemo u naše kršćansko slavljenje Kristove žrtve, Njegove nepravedne osude i smrti. Njihovu prolivenu krv neka On otkupi svojom ljubavlju i krvlju. Njegovo žrtvovanje i umiranje iz ljubavi neka i naše žrtve čuva od mržnje i osvete. Isus je simbol svih nevino stradalih, On je Žrtva koja tumači, brani i iskupljuje svaku žrtvu. On je svjedok koji čuva istinu i ne dozvoljava da se ona zlorabi. Njemu danas želimo preporučiti sve one koji su ubijeni na ovome mjestu. Želimo moliti za mir onih koji su pali i počivaju u ovoj dolini i u Domovini koja je nikla iz žrtve svih onih koji su stradali da bi ona uskrsnula i živjela u slobodi… Pobijeđeni su pobijedili i postali slobodni.”
Misno slavlje pjesmom je upotpunio crkveni zbor “Snaga Duha” pod vodstvom Eme Resler. Hrvatskom himnom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća završena je komemoracija na Crnom potoku, ostvarena pod pokroviteljstvom Radija Našice uz voditelja Roberta Rigu i tehničara Ivicu Martinovića. Prigodan domjenak pripremljen je u pastoralnoj dvorani Emaus i u dvorištu franjevačkog samostana u Našicama.