Škabrnja, (IKA) – Na spomen 13. obljetnice škabrnjskih žrtava u Domovinskom ratu u četvrtak 18. studenoga slavljena je misa za žrtve Domovinskog rata u novoizgrađenoj crkvi Uznesenja BDM u Škabrnji, posvećenoj 8. kolovoza ove godine. Misu je predvodio župnik Sukošana don Pavao Zubčić zajedno sa župnikom Škabrnje don Zdenkom Dundovićem i 10 svećenika. Nazočila su joj i izaslanstva Vlade RH, predvođeni ministrima Božidarom Kalmetom i Marijanom Mlinarićem, predstavnici županijskih, gradskih, općinskih i vojnih vlasti, te udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Ministar Kalmeta je potpisao ugovor kojim Vlada RH donira milijun i petsto tisuća kuna za dogradnju župne crkve koju je neprijatelj do temelja srušio 28. siječnja 1992. g.

“S dostojnom se ljubavlju sjećamo žrtve hrvatskih vitezova, koji nas obvezuju da sadašnjost i budućnost Domovine gradimo na Evanđelju i vjeri u Krista Uskrsloga, jer ćemo samo tako u punom sjaju vidjeti njenu sreću i budućnost”, rekao je don Pavao Zubčić u uvodnoj riječi. U propovijedi je govorio o potrebi da kvasac Isusovih učenika bude Riječ Božja, koja treba najprije njih same iznutra prožimati, kako bi je bili spremni drugima naviještati. Isus ohrabruje sve koji trpe zbog širenja njegova nauka. “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo. To je sve što mogu učiniti. Ima jedan drugi strah koji je opravdan i spasonosan, a to je strah da svojim postupkom ne uvrijedimo Boga, kako bismo izmaknuli vječnoj smrti”, rekao je Zubčić, potaknuvši na ustrajnost u vjeri. Mora nas prožimati uvjerenje da nas Bog nije zaboravio, očinski se za nas brine pa i kad se to ne vidi. Kako bi nam ulio još više pouzdanja u teškoćama nazvao nas je prijateljima, kao i apostole na Posljednjoj večeri. Prisutnost prijateljstva se vidi u vjernosti. Bog je uvijek vjeran prijatelj, a to očekuje i od nas, poručio je predvoditelj slavlja.
Pitajući što i kako živjeti, raditi, planirati, upravljati i služiti, don Pavao je rekao da trebamo mudrosti Božje i traženja s vjerom. Život smo pozvani graditi s Bogom i temeljiti na Božjoj riječi, svoj smo zakon pozvani graditi na Božjem zakonu koji nikad nije iznevjerio. Spomenuo se i bl. Alojzija Stepinca i njegova gesla “U tebe se Gospodine uzdam”, koji je primjer jakog hrvatskog čovjeka koji je položio svoj život za Boga, vjeru i narod. “Sve što u ljubavi gradimo, gradimo kroz vjeru. I dostojanstvo kršćanskog življenja, kako bismo i žrtve svojih velikana ne samo nosili u svojim srcima, nego i produžili njihov rad i život. Naši mladi to očekuju od nas”, poručio je don Pavao Zubčić, pozivajući na molitvu za mudrost Božju i ustrajnost, snagu i postojanost u vjeri, ljubavi i nadi.

Na raskrižju pred škabrnjskom župnom crkvom nalazi se znak koji usmjerava prema “Spomen obilježju masovne grobnice”, jednoj od 158 masovnih grobnica u Hrvatskoj. Na tom su mjestu, uz brojna izaslanstva, djeca iz škabrnjske škole, uz prozivku imena svake žrtve, položila crvenu ružu za 57 škabrnjskih civila i 25 branitelja poginulih u Domovinskom ratu. “Čuvaj nam budno, grudo škabrnjska, spomen na njih”, uklesano je na spomen obilježju masovne grobnice, u neposrednoj blizini škole. Dana 18. studenoga 1991. masakrirano je 44 Škabrnjana. U odnosu na broj stanovnika u Škabrnji je najveći broj žrtava stradalih u hrvatskim mjestima za Domovinskog rata, 10% od ukupnog broja mještana.

Brojna izaslanstva i udruge položili su vijence i svijeće i na Spomen obilježje kod Križa na groblju sv. Luke, kamo se puk uputio u tužnoj povorci. U Škabrnju su došli i članovi udruge roditelja poginulih branitelja iz Domovinskog rata iz Splita i iz drugih hrvatskih gradova. Nakon mise u školi je održana Komemorativna sjednica Općinskog vijeća gdje je, između ostalog, ministar Kalmeta rekao: “Ne obilježavamo tragičnu obljetnicu da bismo živjeli u prošlosti, premda narod koji zaboravi svoju povijest ponavlja i svoje tragedije. Obilježavamo je zbog žive Škabrnje, mladosti i budućeg razvitka. Živa Škabrnja je naša obveza prema mrtvima koji su stradali”. Svi su govornici istaknuli da su zločin u Škabrnji i stradanje škabrnjskog puka, baš kao i sva stradanja u Domovinskom ratu dužni poštovanja i ne smiju zaboraviti.