Istina je prava novost.

Dan sjećanja na žrtve Škabrnje

Višekilometarska kolona tisuća ljudi iz cijele Hrvatske, u zajedništvu s policijskim i vojnim snagama koje su predvodile mimohod s križem u ruci vojnika, dostojanstvenim mimohodom prošla je Škabrnjom od masovne grobnice do groblja

Škabrnja, (IKA) – U Škabrnji je 18. studenoga obilježena 15. obljetnica Dana sjećanja, spomen na stradanje 44 škabrnjskih civila koje su četnici masakrirali 18. studenoga 1991., ali i na sve stradale u Domovinskom ratu, u kojem je poginulo 86 škabrnjskih civila i branitelja. Misu u župnoj crkvi Uznesenja BDM predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Ujedno je predvodio i molitvu odrješenja na groblju sv. Luke, gdje su pročitana imena 96 stradalih u obrani Škabrnje. Na masovnoj grobnici koja se nalazi kod Osnovne škole i kod središnjeg križa na groblju državna, vojna i stranačka izaslanstva te predstavnici udruga iz Hrvatske i BiH položili su vijence i zapalili svijeće. Višekilometarska kolona tisuća ljudi iz cijele Hrvatske, u zajedništvu s policijskim i vojnim snagama koje su predvodile mimohod s križem u ruci vojnika, dostojanstvenim mimohodom prošla je Škabrnjom od masovne grobnice do groblja. Nakon mise na Trgu dr. Franje Tuđmana održan je komemorativni skup.

Spomeni se bijede moje i stradanja, to nosim u srcu i gajim nadu u sebi. Dobrota Gospodnja nije nestala, dobro je u miru čekati milosrđe Gospodnje, tim je biblijskim riječima nadbiskup Prenđa započeo homiliju, a njihov navještaj bio je potresan kad ih je čitala Antonija Pavičić. Ta je djevojka 1991. imala tri godine. Ubijen joj je otac; od pretrpljenog stresa otežano hoda, te je i do ambona došla pridržavana rukom škabrnjskog župnika Borisa Pedića. No, nadbiskup Prenđa poručuje: Ne želimo da mržnja, osveta i strah među mladim naraštajima nađu ikakvog uporišta, dodavši da treba učiti da ubijeno tijelo ne uništava dušu. Zrno bez buke pokreće novi život. Ono ne traži da ga se gleda, da mu se divi, da ga se hvali. Bačeno je da nestane da bi donijelo plod, život. U zrnu Kristu bila je ljubav koja je od većine ostala neshvaćena, često prezrena, odbačena i pogažena, ali je uvijek ostala ljubav bez natruha prezira, mržnje i neprijateljstva. To sjeme sije Crkva po njivama ovog svijeta i po našoj Hrvatskoj. To je Kristova poruka, Kristov put prema slavi i pobjedi, stoga i križevi nad humcima naših junaka pjevaju pobjedničku pjesmu. To je golgotska logika Krista umirućeg koji je u trenutku dokončanja svog života udahnuo svijetu duh praštanja koji je postao izvor nade za posvađene pojedince i narode, rekao je nadbiskup Prenđa, pozivajući da nosimo Kristov duh praštanja kojeg je on uzidao u stvaranje novog čovjeka.

Podsjetio je da smo se u onom strašnom času očitovali kao narod nade i nosili ljudski prkos i sigurnost da sloboda i dostojanstvo nisu poklon nego ih treba postići. Pozvao je na zahvalnost, priznanje i poštovanje hrvatskih branitelja, rekavši da se imaju pravo radovati neprolaznim zaslugama i slavi, svjesni da je ljudska hvala i zahvala prolazna i nestalna, a da su njihova dostignuća neuništiva i neponištiva pred Bogom i narodom, usprkos ponekad uznemirujućim glasovima s nekih promatračnica svjetskih centara moći. Ohrabrio je vjernike da ne postoje gospodari života i smrti na ovom svijetu, citirajući apostola Pavla da Gospodinu živimo i umiremo, a umišljeni ovozemaljski moćnici, koji misle da su gospodari, umiru u vlastitoj zloći i nemoći.

Nazivajući “Dane sjećanja” spomendanom događanja koja su u krvi iznjedrila blagoslovljenu Bogom darovanu stvarnost, nadbiskup Prenđa rekao je da smo na škabrnjsko mjesto stradanja došli izraziti počast i zahvalnost palima, te moliti kako bismo smogli snage ostati, popraviti porušeno, zaliječiti ranjeno i nastaviti put slobode u nepokorenoj i ljubljenoj domovini.
Ne dopuštamo mržnji i osveti da iziđu na naše putove i raskrižja. Praštanje nije odreknuće od pravorijeka pravde i pravednosti i slabost pred drskošću zla. To je znak pobjede ljubavi Božje u čovjeku i jamstvo njegove nutarnje slobode i čovječnosti. To je znak pobjedničkog mentaliteta koji preobražava čovjeka i društvo i omogućava suživot na temeljima vjere i samopoštovanja, poručio je nadbiskup Prenđa, zaključivši: Dužni smo kao kršćani u hrvatskom narodu okrenuti se prema budućnosti. Za nju nam je potrebna mudrost Evanđelja. Potreban nam je mir kao plod pravde i ljubavi.