Vukovar, (IKA) – Pod geslom “Vukovar – pobjednik jer je žrtva” u Vukovaru je od 6. do 20. studenoga održano niz događanja u sklopu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. Središnji događaj obilježavanja 19. obljetnice tragedije Vukovara u Domovinskom ratu bio je u četvrtak 18. studenoga, na dan kada je godine 1991. slomljena vukovarska obrana. U ranim jutarnjim satima učenici vukovarskih osnovnih škola započeli su s programom pod nazivom “Put sjećanja i svjetlosti”, u sklopu kojega su zapalili svijeće na Križnom putu: Opća bolnica Vukovar – Memorijalno groblje žrtava Domovinskoga rata u Vukovaru. Potom je prijepodne u dvorištu Opće bolnice Vukovar upriličen prigodni program učenika Gimnazije Vukovar pod nazivom “Vukovar-pobjednik jer je žrtva”, koji je osmislila profesorica Vesna Karaula.
Nakon prigodnog programa oko dvadeset tisuća hodočasnika krenulo je na Križni put, odnosno u kolonu sjećanja dugu pet i pol kilometara. Kolonu su iz Opće bolnice Vukovar, jednim od brojnih križnih putova Vukovaraca onih dana godine 1991. povele stjegonoše s razvijenim stjegovima. Predvodile su je članice i članovi udruge Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora grada Vukovara. U koloni sjećanja, među ostalima, bili su branitelji, braniteljske udruge, roditelji, djeca, obitelji, prijatelji poginulih, nestalih, zarobljenih i nasilno odvedenih, redovnice, bogoslovi, povijesne postrojbe. Bili su tu i predsjednik RH Ivo Josipović, predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić, predsjednica Vlade RH i počasna građanka Vukovara Jadranka Kosor, dužnosnici Vukovarsko-srijemske županije predvođeni županom Božom Galićem, dužnosnici Grada Vukovara na čelu s gradonačelnikom Željkom Sabom, predstavnici Hrvatske vojske i policije, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, srijemski biskup Đuro Gašparović, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić i ostalo svećenstvo, te ostali sudionici-hodočasnici kako iz Hrvatske tako i izvan nje. Ove je godine bilo iznimno mnogo male djece s roditeljima, djedovima i bakama, učenika osnovnih i srednjih škola te mladih.
U koloni sjećanja biskup Huzjak rekao je: “Kolona je pokazatelj koliko je Vukovar u srcu današnjega hrvatskoga čovjeka, premda se to, nažalost, medijski ne može toliko vidjeti, ali srce svakog hrvatskog čovjeka diše s Vukovarom i kolona sjećanja pokazuje upravo da svi skupa živimo s Vukovarom i da je on, rekao bih, i krv i meso hrvatskoga naroda i hrvatskoga društva. Nažalost, to se u mnogim stvarima ne vidi ili možda nije javno poznato, ali nadamo se da će svake godine ovaj dan biti novi poticaj za novu brigu, pažnju, skrb i za Vukovar i za sve ono što se u Vukovaru događa, jer Vukovar ostaje simbol hrvatske slobode, otpora, pobjede, pobjedničkog duha i upravo kroz žrtvu. Dakle, to je ono što nas uči Crkva i što je Krist Gospodin pokazao da se pobijediti na križu može jedino žrtvom. Žrtva je put do pobjede. Tako je i Vukovar pokazatelj da je teška žrtva, ali je to jedini način da se stigne do prave, iskrene, istinite pobjede i da se to može upotrijebiti, iskoristiti kao temelj za novi zamah i za novi život.”
Nakon što je kolona sjećanja došla na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, održan je program pod nazivom “Ruže za poginule branitelje i civile”. Sudionici Križnoga puta pojedinačno su odali počast poginulim braniteljima i civilima, žrtvama Domovinskoga rata polažući ruže na njihove grobove ili podno spomen-obilježja pred kojim je potom molitvu za žrtve iz Domovinskoga rata grada Vukovara predvodio đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Marin Srakić.
Na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskoga rata misno slavlje za sve poginule i nestale predvodio je nadbiskup Barišić. Koncelebrirali su nadbiskup Srakić, biskupi Gašparović, Huzjak i Hranić te osamdesetak svećenika. Prije misnoga slavlja nadbiskup Srakić rekao je: “Naša prva misao ide prema nevinim žrtvama, obrani grada Vukovara, prema braniteljima naše domovine i prema drugim nevinim žrtvama. To su oni koje smo tijekom prošlih godina časno pokapali, ali i oni koji počivaju u nepoznatim zajedničkim grobnicama, bunarima, močvarama, rijekama, vlastitim dvorištima. Što kazati? Kako da zatomimo ljutu bol zbog nepravednog i okrutnog ubojstva nevinih osoba? U ovom času ne želimo se zaustaviti na općepoznatim okolnostima tih smrti, stradanja, i ne želimo upasti u iskušenje da proklinjemo, mrzimo, da izazivamo osvetu i uzvrat nasilja. Ovim spomen-činom, spomen-slavljem, želimo upraviti molitve nebeskom Ocu za pokoj duša naših branitelja. Želimo s ovim obilježjem da se žrtve Vukovara i njegova stradanja i cijeloga našega naroda ne zaborave jer ukoliko se zaborave, ukoliko istinu o Vukovaru prekriju poluistina, neistina i laž, tada ćemo svi mi biti žrtve Vukovara. Tada će žrtva biti cijeli naš narod i naša domovina Hrvatska. Upravo i ovim spomen slavljem, ovom svetom misom to želimo izbjeći. To ne želimo da se dogodi.”
U homiliji je nadbiskup Barišić Vukovar nazvao svetištem hrvatske žrtve i stradanja, hramom hrvatske patnje i ponosa, a Dan sjećanja na žrtvu Vukovara blagdanom nacionalnog sjećanja te molitve za sve poginule i nestale branitelje i civile. “Bolno je sjećanje na ubijene branitelje i civile u Vukovaru i Ovčari, ali još je bolnija i žalosnija pomisao da je takva razaranja i pogubljenja mogao učiniti čovjek. Žao mi je da još neki ljudi ne shvaćaju da je Hrvatskoj bio nametnut rat zbog suludih pretenzija na tuđe teritorije”, rekao je nadbiskup. Vukovar danas vapi i moli oprosnički i istinoljubivo. Istaknuo je kako samo istina oslobađa: “Živo nas istina zanima, ali ne samo ona tamnih noći prošlosti, već nas kao ljude i kao vjernike zaokuplja pitanje cjelovite istine i konačne budućnosti života naših poginulih branitelja.” Obraćajući se očevima, majkama i djeci poginulih i nestalih branitelja, nadbiskup Barišić je poručio. “U Kristu raspetom i uskrslom nalazite i crpite snagu, ohrabrenje i nadu te pogled na budućnost svojeg i njihova života. Kristov križ ljubavi i pobjede ostaje nam trajna i stalna zvijezda kroz životne noći, tame i životne izazove. Samo Kristov križ ljubavi može biti izvor našega mira i pomirenja, oproštenja i praštanja.” Usudio se, kako je rekao “s ovoga mjesta pozvati sve institucije dotičnih država da učine sve kako bi toliki… koji već dugi niz godina tragaju za mrtvim tijelom svoga sina, oca, supruga, konačno mogli doznati istinu o svojim milima i dostojno ih pokopati. Isto tako, molim sve pojedince koji znaju nešto o tolikim skrivenim grobištima, da ne ostanu neosjetljivi na bol i patnju brojnih obitelji”. Nadbiskup Barišić također je rekao: “Naši pokojni branitelji iz svoje budućnosti i danas nas podsjećaju da je slobodna i neovisna Hrvatska utemeljena na žrtvi sebedarja i nesebične ljubavi. Ovaj temelj je trajni izvor nadahnuća socijalnijeg i pravednijeg društva gdje je u središtu čovjek i opće dobro.” Na kraju homilije poručio je: “Pozvani smo rasti i odgajati nove naraštaje u izvornom duhu naših branitelja – u duhu odgovornosti, solidarnosti i ljudskosti. Takav živi i trajni spomenik dobrote i požrtvovnosti za opće dobro bit će naš najzahvalniji način sjećanja na žrtve Vukovara i na sve branitelje Hrvatske. I jedno svjedočanstvo svima nama da u Lijepoj našoj život može biti lijep jer smo svi sinovi i braća jednoga Oca.” Završio je također porukom da ljubav koja je nosila branitelje “bude nadahnuće za život i nit vodilja svima nama na putu budućnosti koja je smisao naše sadašnjosti”.
Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor župe sv. Filipa i Jakova u Vukovaru “Sv. Cecilija” kojim je uz orguljašku pratnju s. Alemke Štefanko dirigirala s. Mirjana Kesić. U večernjim satima istoga dana na Dunavu od Luke do Vučedola upriličen je program pod nazivom “Svjetlosna rijeka sjećanja” kao i program “I u mom gradu Vukovar svijetli”, kada su u svim gradovima u Republici Hrvatskoj upaljene svijeće kao što su upaljene i u Vukovaru. Četvrtak 18. studenoga ujedno je bio i dan jedanaestoga spomen-hodočašća Đakovačko-osječke nadbiskupije kada su se vjernici, zajedno sa svećenicima, redovnicama i bogoslovima, sjedinili s tisućama onih koji su o 19. obljetnici stradanja stanovnika Vukovara i hrvatskog Podunavlja u Domovinskom ratu došli iz različitih mjesta Hrvatske i izvan nje, kako bi odali počast onima koji su položili živote za slobodu Vukovara i cijele domovine Hrvatske.