Dalj, (IKA) – U Dalju je 1. kolovoza 1991. godine bivša JNA potpomognuta pješaštvom iz prekodunavskih sela te iz sela Istočne Slavonije s većinskim srpskim življem napala policijsku postaju. Pripadnici policije i ZNG-a odlučili su braniti selo po cijenu svih života, svjesni da padom Dalja počinje egzodus, što se je i dogodilo. Njih 39 izginulo je tog dana braneći se zatvoreni u policijskoj postaji pred napadima iz minobacača, tenkova, topova. Kada su izvjesili bijelu zastavu svi su mučki poubijani a pokolj je nastavljen po Dalju, Erdutu i Aljmašu. Slika izbjeglica iz Aljmaša koji zajedno sa svojom Gospom bježe pred nožem obišla je svijet. U povodu Dana sjećanja u Dalju generalni vikar Vojnog ordinarijata mons. Josip Šantić predvodio je 1. kolovoza misu u obnovljenoj župskoj crkvi, koja je do temelja bila uništena. Koncelebrirali su vinkovački župnik i dekan preč. Tadija Pranjić, župnik iz Aljmaša preč. Ante Markić, župnik Dalja Dinko Kalmar te vojni kapelan iz Vinkovaca Alojz Kovaček. Na misi su se uz veliki broj vjernika okupili i izaslanici MUP-a državni tajnik Ivica Buconjić i izaslanstvo iz ravnateljstva policije na čelu sa zamjenikom ravnatelja policije Ivanom Nađom, veliki broj policajaca, branitelja te predstavnici raznih udruga proisteklih iz Domovinskog rata.
U uvodu u misno slavlje mons. Šantić postavio je pitanje: “Tko je taj koji ima pravo čovjeku oduzeti život? Nitko. Međutim kada čovjek prezre svoj odnos s Bogom uzimajući u svoje ruke božanske prerogative onda se događaju strahote kojih se danas sjećamo. Svi smo mi u opasnosti da i danas, na jedan drugačiji način posegnemo za takvom moći”. U homiliji, polazeći od Evanđelja u kojem sv. Matej opisuje odbacivanje Nazarenaca svog sumještanina Isusa, ustvrdio je da je puno lakše prihvatiti Isusa tesara, pa i Isusa koji će biti pomalo zabavan i koji će ugađati prohtjevima ljudi, nego Isusa koji je zahtjevan i traži beskompromisno opredjeljenje za Božji zakon. “Zar nisu Isusa njegovi sumještani pokušali strmoglaviti niz liticu kada im je pokazao na njihov krivi stav. Nisu li se igrali božanske moći kada su smatrali da imaju pravo na njegov život”, upitao se mons. Šantić. “Ista stvarnost dogodila se ovdje u Dalju prije 17 godina. Ljudi zadojeni ateističkim duhom koji je rastočio njihovu nutrinu prosuđivali su ima li koji narod pravo na slobodu ili nema. Sve što se nije uklapalo u njihove okvire trebalo je nemilosrdno srušiti i uništiti. Tu je početak zla koji se je spiralno počeo događati kao ono u Danteovu paklu. Pitamo se je li se moglo to zaustaviti? Naši branitelji i ovi u Dalju kao i svi ostali koji su branili Domovinu u Domovinskom ratu pokazali su da je jedini put bio ‘položiti svoj život’ za druge. U tome vidimo njihovu veličinu. Strateški gledajući nisu imali šanse, ali kroz žrtvu koja je ujedinjena s Kristovom žrtvom na križu donijeli su nam slobodu. To je poruka za nas danas. Koliko mržnje susrećemo danas u hrvatskim medijima. Koliko neistine servira se kao istina i bez stida se na to poslije poziva kao dokazni materijal. Je li to put budućnosti Hrvatske? Ne! Pozvani smo graditi drukčiji put, koji će se temeljiti na putu kojeg nam je pokazao Krist. To je put ljubavi prema Bogu i prema čovjeku. Put po kojem ćemo shvatiti da se svijet može mijenjati tek onda kada će svaki pojedini od nas mijenjati sama sebe. Naša žrtva za Domovinu bit će upravo u tome da biramo Božji put i da mijenjajući sami sebe pridonesemo rastu dobra u nama samima, u našim obiteljima, mjestima i u Domovini”, poručio je mons. Šantić. Poslije mise svi su se uzvanici okupili na mjestu pogibelji policajaca i drugih branitelja gdje je uz polaganje vijenaca, paljenje svijeća te govore izmoljena molitva za poginule branitelje.