Istina je prava novost.

Dan trajne formacije hrvatskih karmelićana

Zagreb, (IKA) – Dan trajne formacije Hrvatske karmelske provincije sv. o. Josipa održan je u srijedu 28. studenoga, na dan kada se u Karmelu obilježava spomen osnutka prvog samostana bosonogih karmelićana u španjolskom mjestašcu Duruelo. Ove godine je 444. obljetnica otkad je sv. Ivan od Križa u suradnji sa sv. Terezijom Avilskom u tom mjestu započeo s obnovom muške grane Karmelskoga reda.
Trajna formacija započela je jutarnjom euharistijom koju je predvodio provincijal o. Vinko Mamić.
Studijski dio bio je posvećen nedavno završenoj Biskupskoj sinodi u Rimu, te raspravi o ulozi zajednice u redovničkom odgoju.
Provincijal, koji je na Sinodi sudjelovao u svojstvu slušača, istaknuo je kako su, govoreći o sekularizaciji kao jednome od znakova sadašnjega vremena, sinodski oci uočili da ona ne stoji samo ispred Crkve kao izazov, nego je to proces unutar Crkve. I sami krštenici često prihvaćaju antivrijednosti prisutne u društvu te se tako posvjetovnjačuju. Crkva koja je vjerna nauku, kako ga naviješta crkveno Učiteljstvo, svedena je na malo stado. Sekularizacija je shvaćena i kao mogućnost. Ona primorava Crkvu na suočavanje s problemima i na pročišćenje, prilika je za preispitivanje i novu potvrdu vjere.
U poslijepodnevnom dijelu, predavanje o “Ulozi zajednice u redovničkom odgoju” održao je o. Vjenceslav Mihetec. Spomenuvši teološke korijene zajedništva u vjeri, predavač je ukazao na glavne okosnice redovničke zajednice. Ona mora znati “tko je i što je, koji joj je kamen temeljac (karizma), tko i što joj je hrana (Riječ i sakramenti), kuda i kome je upravljena (vječnost)”. U takvoj zajednici Isus priprema redovnike za svijet. Ona je odgojna ukoliko je sposobna usmjeravati svoje mlade članove. Njezina je velika zadaća moliti za zvanja, dopustiti da se u njoj rađa želja za poznavanjem duhovnosti, promišljati se svaki dan iznova kako bi uvijek bila nova. O. Vjenceslav govorio je i o ozbiljnosti kriterija kod pristupanja kandidata zajednici, pri čemu je istaknuo važnost postupnosti u prijelazu iz ozračja raznih svjetovnih iskustava u dinamiku samostanskoga života. U tom hodu važna je uloga župe.