Požega, (IKA) – Dan života, koji se po odluci Hrvatske biskupske konferencije slavi prve nedjelje u veljači, u Požeškoj je biskupiji obilježen svečanim misnim slavljem koje je u crkvi Sv. Lovre u Požegi predvodio biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s generalnim vikarom mons. Josipom Krpeljevićem i kancelarom Ivicom Žuljevićem. Biskup je na početku misnog slavlja istaknuo kako “želimo biti molitelji za život”, a tu moliteljsku praksu posvjedočile su potom članice molitvene zajednice “S Marijom za život” koja odnedavno djeluje u Požegi moleći se za život, ali i čineći konkretna djela. O njihovu poslanju govorila je Kristina Markanjević, dok je dopredsjednica požeškog ogranka Katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara Mira Ilić predstavila rad članica te udruge koje se brinu da ljudski život bude dostojanstven, od početka do samog kraja.

U prigodnoj propovjedi, nadovezujući se na Evanđelje o svjetlosti i soli, požeški je biskup napomenuo kako su kršćani od prvih početaka shvaćali da imaju jedno posebno poslanje u svijetu, a to je da budu svjetlost i sol zemlje. To može samo onaj tko stalno računa s Bogom računa i tko Bogu vjeruje da samo u njemu život ima šansu. Naše postojanje nije jednoznačno, nego je ono označeno i mrakom i sebičnošću i smrtnošću. U toj stvarnosti ne može se ostati ravnodušan, već treba neprestano imati zdravu pamet i otvorene oči kako bi vidjeli da se život nalazi samo na jednoj strani – Božjoj strani. Crkva i danas nastoji biti navjestiteljica života s Bogom, i u ime Božje. Kao takva ona nailazi na neke otpore. Crkva ne može biti protiv života, za ubijanje nerođenih ili za eutanaziju, ustvrdio je biskup, istaknuvši kako je svatko na svom području pozvan pomoći čovjeku da od začeća do smrti odživi dostojanstveno svoj život, ali nitko ne može biti gospodar života.
Postoji moralno načelo koje kaže: Ne ubij, a to vrijedi za svaku razinu čovjekova postojanja. Nitko nam ne smije i ne treba zabraniti da poštujemo i volimo život od njegova začetka do smrti, a takvo raspoloženje kao vjernici katolici trebamo i živjeti. Ako tog raspoloženja nema, onda nam postaje sve svejedno, pa i to da imamo najgori zakon o pobačaju koji je napravljen u doba komunističke vladavine. Pobačaj se ne može ozakoniti, jer se ubojstvo ne može ozakoniti. Onaj tko kaže da ga se može ozakoniti, taj je dopustio da se nekoga u nekim situacijama smije ubiti, a čim se u jednoj okolnosti dopusti da se nekoga ubije, onda bi se i u drugim okolnostima to moglo dopustiti. Zbog toga je govor o referendumu o pobačaju zapravo čudan govor, jer se Božja zapovijed ne može dati na referendum. Taj upit je protiv života, protiv čovjeka i njegova dostojanstva, upozorio je biskup koji je, unatoč spomenutim tendencijama, izrazio nadu da će naša zemlja ipak biti društvo u kojem se izgrađuje civilizacija i kultura života.