Draga braćo i sestre, danas započinjemo niz kateheza o darovima Duha Svetoga. Duh Sveti predstavlja dušu, životnu limfu Crkve i svake kršćanske zajednice: to je Božja ljubav koja od našeg srca čini svoje boravište i stupa u zajedništvo s nama. Duh Sveti je uvijek s nama, on je uvijek u nama, u našemu srcu.
Sâm Duh je “Božji dar” u pravom smislu riječi (usp. Iv 4,10), to je Božji dar, i prenosi onome koji ga prihvaća razne duhovne darove. Crkva je ustanovila da ih je sedam, broj koji na simboličan način označava puninu, cjelovitost; to su oni o kojima se uči tijekom priprave za sakrament potvrde i koje spominjemo u staroj molitvi zvanoj “duhovska posljednica”. Darovi Duha svetoga su mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji.

1. Prvi dar, prema tome popisu, je dakle mudrost. Ali nije riječ jednostavno o ljudskoj mudrosti, koja je plod znanja i iskustva. U Bibliji se govori kako je Salomon, u trenutku svoga krunjenja za kralja Izraela, tražio dar mudrosti (usp. 1 Kr 3, 9). A mudrost je upravo to: to je milost da se može gledati sve Božjim očima. To je jednostavno ovo: gledati svijet, gledati situacije, događaje, probleme, sve Božjim očima. To je mudrost. Katkad gledamo na stvari onako kako se nama sviđa ili prema onom što osjećamo u svom srcu, s ljubavlju ili mržnjom, sa zavišću… Ali to nije Božji pogled. Mudrost je ono što Duh Sveti čini u nama da sve gledamo Božjim očima. To je dar mudrosti.

2. Očito je dakle da mudrost dolazi iz prisnosti s Bogom, iz našeg odnosa s Bogom, iz odnosa sinova s Ocem. A Duh Sveti, kada taj odnos postoji, daje nam dar mudrosti. Kada smo povezani s Gospodinom, Duh Sveti kao da preobražava naše srce i pomaže mu osjetiti svu svoju toplinu i ljubav.

3. Duh Sveti dakle čini kršćanina “mudrim”, ali ne u smislu da ima na sve spreman odgovor, da sve zna, već u smislu da “poznaje” Boga, zna kako Bog djeluje, zna kada je nešto od Boga a kada ne; ima tu mudrost koju Bog daje našim srcima. Srce čovjeka koji je mudar u tome smislu odiše Bogom. Koliko je samo važno da u našim zajednicama bude takvih kršćana! Sve u njima govori o Bogu i postaje lijepi i živi znak njegove prisutnosti i njegove ljubavi. I to je nešto što ne možemo improvizirati, što ne možemo sami sebi priskrbiti: to je dar kojeg Bog daje onima koji su poučljivi njegovu Duhu. Mi imamo u sebi, u našem srcu, Duha Svetoga; možemo ga slušati, možemo ga i ne slušati. Ako slušamo Duha Svetoga, on nas uči tome putu mudrosti, daruje nam tu mudrost koja se sastoji u tome da gledamo Božjim očima, da slušamo Božjim ušima, da ljubimo Božjim srcem, da sve prosuđujemo Božjim mjerilima. To je mudrost koju nam daruje Duh Sveti, i svi je možemo imati. Samo je moramo tražiti od Duha Svetoga.

Zamislite jednu mamu, njezinu kuću, s djecom, koja, kada jedno napravi ovo a drugo smišlja nešto drugo, i jadna mama ide od jednog do drugog, zaokupljena problemima djece. I kada se mame umore i počnu vikati na djecu, je li to mudrost? Je li vikanje na djecu – pitam vas – mudrost? Što vi kažete: je li to mudrost ili nije? Ne! Međutim, kada mama uzme dijete u naručje i blago ga prekori te mu kaže: “To se ne smije, zato što…”, pa mu sve objasni s velikom strpljivošću, je li to Božja mudrost! Da! To je ono što nam Duh Sveti daje u životu! Zatim, u braku, primjerice, bračni drugovi – muž i žena – svađaju se, a zatim ne žele jedno drugo ni pogledati ili, ako se i gledaju, prave grimase: je li to Božja mudrost! Ne! Međutim, ako kažu: “No dobro, oluja je prošla, daj da se pomirimo” te nastave živjeti u miru, je li to mudrost? [narod: Da!] Eto, to je dar mudrosti! Neka siđe na domove, neka siđe na djecu, neka siđe na sve nas!
I to nije nešto što se uči: to je dar Duha Svetoga. Zbog toga se moramo moliti Gospodinu da nam dadne Duha Svetoga i da nam dadne dar mudrosti, one Božje mudrosti koja nas uči gledati Božjim očima, osjećati Božjim srcem, govoriti Božjim riječima. I tako, s tom mudrošću, kročimo naprijed, gradimo obitelj, gradimo Crkvu, i svi se posvećujmo. Molimo danas za milost mudrosti. I molimo Mariju, koja je Prijestolje mudrosti, za taj dar: neka nam ona dadne tu milost. Hvala!

Apel Svetog Oca
U ponedjeljak je u Homsu, u Siriji, ubijen vlč. o. Frans van der Lugt, moj 75-godišnji subrat isusovac iz Nizozemske, koji je došao u Siriju prije pedesetak godina. Uvijek je činio dobro svima, sa zahvalnošću i ljubavlju, i zato je bio omiljen i cijenjen i među kršćanima i među muslimanima.
Njegovo brutalno ubojstvo ispunilo mi je srce dubokom tugom i podsjetilo me također na mnoge koji trpe i umiru u toj izmučenoj zemlji, koja je već predugo plijenom krvavog sukoba, koji i dalje sije smrt i razaranje. U mojim su mislima i brojne otete osobe, kršćani i muslimani, iz Sirije i drugih zemalja, među kojima ima biskupâ i svećenikâ. Molimo se Gospodinu da se što prije vrate svojim dragima i svojim obiteljima i zajednicama.
Od srca vas pozivam da mi se pridružite u molitvi za mir u Siriji i tim krajevima, i upućujem usrdan apel odgovornim osobama u Siriji i međunarodnoj zajednici: neka ušute oružja, neka se prekine nasilje! Neka ne bude više rata! Neka ne bude više razaranja! Neka se poštuje humanitarno pravo, neka se skrbi za ljude koji trebaju humanitarnu pomoć i neka se prispije željenom miru putem dijaloga i pomirenja. Obratimo se sada našoj Majci Mariji, Kraljici mira, i zamolimo je da nam udijeli taj dar za Siriju. Molimo svi zajedno: Zdravo Marijo…