Dar oprosta pokazuje puninu Božjeg milosrđa koja se na prvome mjestu izražava u sakramentu pokore i pomirenja. I u naše se doba osjeća potreba za posadašnjenjem i prihvaćanjem te drevne crkvene prakse, o kojoj u tijeku povijesti nisu nedostajala nerazumijevanja. Pomirenje s Bogom, premda dar Božjeg milosrđa, podrazumijeva i proces u koji se čovjek uključuje osobnim zauzimanjem, a Crkva svojom sakramentskom službom. Proslava jubilejske godine izvanredna je prigoda ne samo za posvješćivanje važnosti toga važnog dara koje nam Gospodin daje, već također i povoljna prigoda za podsjećanje vjernika na katehezu o oprostu. S tom sviješću Apostolska pokorničarna objavila je pismo u kojem podsjeća na nužne uvjete za plodonosno primanje jubilejskog oprosta.
Na početku pisma, kojeg na svojoj naslovnici prenosi poluslužbeni vatikanski dnevnik “L#!Osservatore Romano” u broju od četvrtka 10. veljače pod naslovom “Dar oprosta”, podsjeća se na definiciju oprosta prema Zakoniku kanonskog prava, kan. 992: “Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivnja već izbrisana, što ga vjernik, pravo raspoložen i pod sigurnim i određenim uvjetima, postiže pomoću Crkve koja, kao služiteljica otkupljenja, ovlašteno dijeli i primjenjuje blago Kristovih i svetačkih zadovoljština”.
U pismu se potom navode nužni uvjeti za primanje oprosta. Oprost se može primiti samo jednom u danu i za to je potrebno biti u stanju milosti. Uz to je nužna vjernikova nutarnja raspoloživost, potpuna izuzetost od grijeha, bio on i laki, sakramentalna ispovijed za grijehe, primanje euharistije te molitva na nakane Svetog Oca. “Preporučuje se, no nije nužno, da se sakramentalna ispovijed i osobito sveta pričest i molitva na nakanu Svetog Oca izvrše istog dana u kojem se izvršava djelo oprosta; međutim dostatno je da se ti preduvjeti izvrše u razdoblju od nekoliko dana (oko 20) prije ili poslije čina oprosta. Usmena je molitva prepuštena na slobodnu volju vjerniku no preporučuju se #!Oče naš#! i jedna #!Zdravo Marija#!”, kaže se u pismu Apostolske pokorničarne. Ispovjednici mogu, u prilog onih koji su spriječeni valjanim razlogom, promijeniti kako propisano djelo tako i tražene uvjete, osim naravno izuzetosti od grijeha, također lakog. Oprosti se mogu dobiti za sebe ili namijeniti za pokojne kao molitvu, no ne mogu se dobiti za ostale žive osobe na zemlji.
Pod pretpostavkom da je ispunio tražene uvjete vjernik može dobiti jubilejski oprost i ako izvrši jedno od sljedećih djela: vjere ili pobožnosti, milosrđa ili ljubavi ili pokore. Među djelima vjere ili pobožnosti u pismu se navode posjeti ili hodočašća nekom od jubilejskih svetišta ili mjesta u kojem će vjernik sudjelovati u misi ili nekom drugom liturgijskom slavlju (Srednji čas ili Večernja) ili izvršiti neke pobožne vježbe (križni put, krunica itd.), zajednički ili privatni pobožni posjeti nekom od spomenutih mjesta gdje će vjernik sudjelovati u euharistijskom klanjanju i pobožnim meditacijama zaključujući ih Očenašem, Vjerovanjem i zazivom Blaženoj Djevici Mariji. Djela milosrđa ili ljubavi su posjet braći u potrebi ili poteškoćama (bolesnima, zatvorenicima, starijima, osobama s poteškoćama u razvoju itd.), odnosno podupiranje značajnim prinosom pothvata vjerskog ili društvenog značaja, ili posvećivanje primjerenog dijela svoga slobodnog vremena korisnim aktivnostima za zajednicu ili ostala slična djela. Djela pokore su uzdržavanje od nekog suvišnog troška (cigarete, alkoholna pića itd.), post ili uzdržavanje od mesa (ili ostale hrane prema uredbama episkopata) namjenjujući tako ušteđeni novčani iznos za siromašne. (sa)