Dar života - nova nada za neplodne brakove

U organizaciji Ureda Hrvatske biskupske konferencije za obitelj te stručnih katoličkih društava (Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara te Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika) dana 19. lipnja u 18 sati u Zagreba održana je tribina s temom “Dar života – nova nada za neplodne brakove”.

Na tribini su gostovali prof. dr. sci. Valentin Pozaić, profesor kršćanske etike na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu; mr. sci. Branimir Peter, dr.med., neonatalog iz Klinike za ženske bolesti i porode, KBC Zagreb; Petar-Krešimir Hodžić, dr.med., predsjednik Hrvatskog društva za prenatalnu i perinatalnu edukaciju i zdravlje te liječnik iz Irske dr. Phil Boyle koji je predstavio NaPro tehnologiju® te prikazao iznimne rezultate svog dosadašnjeg rada s neplodnim supružnicima u Irskoj.

Neplodnost u Hrvatskoj, kao i drugdje u svijetu, bez dvojbe je velik problem. Stoga primjereno rješavanje tog problema zahtijeva angažman svih relevantnih čimbenika pa tako i Katoličke crkve. Svjesni brojnih rizika te etičke moralne neprihvatljivosti većine postojećih tehnika medicinski pomognute oplodnje posebice vjernicima katolicima i prepoznavajući patnje neplodnih brakova kojih prema podacima u Hrvatskoj ima najmanje 15-20% pristupilo se organizaciji spomenute tribine.

Uzroci neplodnosti brojni su i složeni, no nažalost u praksi se najčešće sve svodi na somatske (tjelesne) uzroke i terapije, jer to područje predstavlja enorman izvor prihoda u zdravstvenom sustavu. Stoga ne čudi da je ukupna uspješnost tehnika umjetne metode u najboljem slučaju oko 20%, a da pri tom nitko ne može garantirati uspjeh.

Međutim, u svijetu se i u području ljudskog rađanja sve više primjenjuje psiho-somatski pristup, a počinje se pridavati sve veća važnost i ukupnom pneumo-psiho-somatskom zdravlju promatrajući čovjeka kao osobu duha, psihe i tijela od začeća. Tako se u kontekstu djece začete umjetnom oplodnjom spominju pojave poput “sindroma nestalog blizanca” ili “sindroma preživjelog”.

Niz istraživanja diljem svijeta jasno ukazuju da djeca začeta tehnikama umjetne oplodnje (IVF – in vitro fertilizacija, ICSI – intracitoplazmatsko ubacivanje spermatozoida) imaju značajno lošiji perinatalni ishod nego kod normalne populacije te po nekoliko puta veću učestalost poremećaja i problema (višeplodna trudnoća, prijevremeni porod, mala porođajna težina, cerebralna paraliza, raznovrsna hendikepiranost te neki rijetki sindromi i bolesti poput retinoblastoma).

Postojeći znanstveno-stručni podaci, kada ih se cjelovito i interdisciplinarno sagledava, nedvojbeno upućuju na opravdanost stava i učenja Katoličke crkve o tehnikama umjetne oplodnje kao etički i moralno neprihvatljivim metodama (čin razdvajanja intimnog bračnog odnosa i prokreacije, tj. nastanka života, heterologna oplodnja – darivanje spolnih stanica, darivanje, prodaja, uništavanje i smrzavanje ljudskih embrija, tj. zametaka, istraživanja na ljudskim zamecima i dr.) jer takve tehnike sa sobom nose značajne rizike za pneumo-psiho-somatsko zdravlje kako roditelja tako i preživjele djece. O svemu tome u Hrvatskoj se gotovo nikad ne govori u javnosti, a ni sami korisnici usluga reproduktivne medicine najčešće nisu u smislu evidence-based medicine (medicine utemeljene na dokazima) o svemu na primjeren način informirani.

Nadalje, u svezi s neplodnošću i medicinski pomognutom oplodnjom u Hrvatskoj posebice nas zabrinjava nedostatak pouzdanih i preciznih statističkih podataka na nacionalnoj razini te manjkava zakonska regulativa. Na taj način otvaraju se vrata raznovrsnim manipulacijama i neetičkim postupcima koji teško narušavaju intimu i dostojanstvo osoba (roditelja i djece) uključenih u postupke umjetne oplodnje.

NaPro tehnologija je reproduktivna znanost u nastajanju koja omogućava da se na prokreacijskom i ginekološkom zdravlju pristupa na način koji je u potpunosti usklađen sa ženinim menstrualnom ciklusu i ciklusu plodnosti (FertiliyCare sustav). NaPro tehnologija koristi opsežno znanje o ženinom ciklusu da odredi vrijeme testiranja hormona u krvi, ultrazvučne i druge pretrage kako bi se dijagnosticirao uzrok neplodnosti. Terapija (medicinski i kirurški postupci) se uvodi samo kod onih supružnika kod koji su uočeni poremećaji. NaPro tehnologija je učinkovitija i jeftinija od tehnika umjetne oplodnje za krajnjeg korisnika te moralno prihvatljiva ljudima svih svjetonazora. Ona je stoga idealno rješenja za neplodne brakove te kod slučajeva ponavljajućih spontanih pobačaja.

Zaključno, našim stručnim autoritetom podupiremo uvođenje NaPro tehnologije u Hrvatsku te smatramo da bi se toj tematici trebalo dati i primjereno mjestu u sustavu medicinskog i općeg obrazovanja.

Izjavu su potpisali o. mr. Jure Bosančić (Ured Hrvatske biskupske konferencije za obitelj), doc. dr. sci. Marija Žagar (Hrvatsko katoličko liječničko društvo), VMS Ana Starc (Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara), prof. Anđa Lovrić (Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika).

Zagreb, 19. lipnja 2004.