Davor, (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević posjetio je u utorak, 20. svibnja rodnu župu Davor te u crkvi Marije Kraljice i sv. Jurja predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojega je krstio Stjepana, šesto dijete u obitelji Branka i Ljerke Štivin. Dobrodošlicu mu je uputio župnik Goran Kovačević. Biskup je pozdravio sve nazočne i istaknuo kako je uskrsli Isus Krist, pobjednik nad smrću, „među nama prisutan razlogom radosti ovog susreta te pobjeda života u obitelji Štivin po njihovom šestom djetetu”. Spomenuo je kako je neposredno prije dolaska u Davor pohodio stotinjak osoba iseljenih iz bebrinske i dubočačke župe zbog opasnosti od poplave, privremeno smještenih u Brodskom Stupniku. Rekao je da želi u Davoru pokraj rijeke Save, koju mještani vole i od koje strahuju, povjeriti Isusovoj ljubavi i pobjedi nad smrću sve stradalnike od poplave, napose u županjskoj Posavini i one u pleterničkom i lipičkom kraju na području Požeške biskupije.
U homiliji biskup se osvrnuo na trenutačne događaje na poplavljenim područjima, gdje vjernici pred razornom snagom prirode nose određeni mir u srcu jer su sebe povjerili Isusu Kristu i s njegovom moćnom pobjedom nad smrću sjedinili svoju nemoć. Rekao je da je to osjetio i u Brodskom Stupniku kod onih koji su ga dočekali s krunicom u ruci i pobožnom pjesmom na ustima. Spomenuo je kako su i oni primjer da je Bog jedini odgovor za naše prestrašeno i uznemireno srce.
U homiliji se biskup nadovezao na liturgijsko čitanje iz Djela apostolskih u kojem je predstavljen Savao ispunjen mržnjom prema kršćanima, koji je pred Damaščanskim vratima bio zahvaćen Božjim svjetlom te je od čovjeka iznutra razorena mržnjom postao Pavao, čovjek ispunjen Isusovim svjetlom i ljubavlju, snažni svjedok evanđelja kroz kojega je Bog učinio mnoga dobra djela. Biskup je istaknuo kako se preobrazba života poput Pavlove može ostvarivati u svakom vjerniku kad ozbiljno i opredijeljeno vjeruje Isusu Kristu i u povezanosti s njime u molitvi nastoji biti drugačiji, dopušta Božjem svjetlu da obasja njegovo srce i oblikuje savjest. Istaknuo je kako je Pavao u svom opredjeljenju prolazio kroz mnoge muke, bio kamenovan, odbačen od svojih sunarodnjaka te na koncu podnio mučeništvo i tim putem poput Isusa postao pobjednikom punine života. Biskup je to primijenio na obitelj Štivin u njezinu opredjeljenju za život i u prihvaćanju brojne djece, kao i na druge slične obitelji u Požeškoj biskupiji i domovini, koje često doživljavaju moralno kamenovanje, izloženost pogledima prezira jer po mjerilima suvremenog društva brojna djeca u obitelji nisu nešto poželjno. No, dodao je da takve obitelji, podnoseći kamenovanje i prezir, osiguravaju hrvatsku budućnost i one poput Pavla koji je u kamenovanju bio na svoj način zaštićen od svojih učenika, pronalaze prijatelje koje će ih zaštiti. Izrazio je uvjerenje kako Davorci neće omalovažavati, ogovarati i prezirati obitelj Štivin, nego joj biti obrana i zaštita svojom molitvom i drugom potporom. Poželio je da u hrvatskim obiteljima uvijek pobjeđuje Božji naum o čovjeku i da „u njemu tražimo svoje istinsko dostojanstvo”.
Pri koncu misnog slavlja biskup je uputio čestitku obitelji Štivin zbog njihova rođenog i u krštenju preporođenog šestog djeteta, novim članom zajedništva Isusove Crkve. Spomenuo je kako mu poneki Davorci koji žive izvan sela znaju reći da vole posjetiti svoje rodno mjesto kako bi se „napivali u crkvi”, te je izrazio radost što je to i sam ovaj dan mogao učiniti. Pohvalio je pjevače i potaknuo ih na ustrajnost u žrtvi za Božju slavu. Dodao je kako svakim svojim dolaskom u Davor obnavlja svoju pripadnost Isusu Kristu koja je započela njegovim krštenjem u ovoj župnoj crkvi. Pozvao je vjernike da ga prate svojom molitvom u njegovu poslanju.
Nakon misnog slavlja biskup se u župnom domu susreo s obitelji Štivin, zanimajući se za njezin svakodnevni život s brojnom djecom te im je uručio darove i novčanu pomoć Požeške biskupije.