Đakovo, (IKA/TU) – Dekanska konferencija – sjednica svih dekana Đakovačko-osječke nadbiskupije, održana je 21. listopada u Nadbiskupskom domu u Đakovu. Dekanima se pridružio nadbiskup Đuro Hranić, generalni vikar Ivan Ćurić, kancelar Drago Tukara te ravnatelj UZUK-a Nedjeljko Čutura. Nakon molitvenog početka, riječi pozdrava svim dekanima uputio je nadbiskup Hranić, napose pozdravljajući novoimenovane dekane Velikokopaničkoga i Drenovačkoga dekanata, Nikicu Mihaljevića, župnika iz Donjih Andrijevaca, te Marka Mikića, župnika iz Posavskih Podgajaca. U uvodnoj riječi nadbiskup je govorio o dekanskoj službi u svjetlu promicanja svećeničkog zajedništva i usklađivanja pastoralnog djelovanja u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.
Istaknuvši kako su dekani biskupovi vikari na terenu, nadbiskup je govorio o važnosti afirmiranja dekanske službe. Na tome se već dosta radilo, a nastavlja se ići u tom pravcu da dekanska služba dobije na važnosti kakvu je nekada imala. Ovdje se nadbiskup posebno poslužio Izjavama i odlukama 2. biskupijske sinode, ali i Statutom dekanske službe, odakle je izdvojio četiri važne točke. Prvo je dekanska vizitacija, koja je zaživjela gotovo u svim dekanatima. Potrebno je poraditi da se vrši redovito, svake godine, osim kada je kanonska vizitacija. Kao drugo, što je svojevrsna novost, istaknuti su godišnji susreti svakog pojedinog dekana s biskupom. Potom, dekana bi svake godine vizitirao biskup ili njegov delegat i, kao posljednje, prva instanca na koju bi se pri pojedinim poteškoćama vjernici trebali obraćati nije Ordinarijat već dekanatski ured.
Govoreći o praktičnim pitanjima u ostvarivanju dekanske službe i dekanatskog zajedništva, generalni vikar govorio je o tri segmenta vršenja dekanske službe, a to su propisana postupanja, uobičajena postupanja te slobodna postupanja, ona gdje do izražaja treba doći kreativnost pojedinog dekana. Govorio je također o koronama koje su se održavale u dekanatima te o njihovim formama. Pred kraj susreta svaki je dekan dao kratki prikaz postojećeg stanja i prijedloge za daljnju međužupnu pastoralnu suradnju. Do izražaja je došao niz pozitivnih događanja, ali i određena problematika o kojoj će u budućnosti i dekani i župnici povesti računa. Iz problematike nadbiskup je izdvojio trenutke o kojima treba promišljati, među kojima su svećeničke rekolekcije i pojedini dekanatski pastoralni susreti, koji bi se mogli organizirati na međudekanatskoj razini.