Potreba utemeljenja demokratskih sustava na istinskim vrijednostima ljudske naravi, kako se ne bi dovelo u pogibelj mir i razvoj naroda, bila je središnja tema Papina govora sudionicima Plenarnog zasjedanja Papinskog vijeća “Justitia et Pax”, na audijenciji 8. studenoga. Uime Vijeća Svetog Oca je pozdravio njegov predsjednik, kardinal Roger Etchegeray, a potom je Papa održao svoj govor, koji prenosimo u cijelosti:

Gospodo kardinali, draga braćo u biskupstvu, dragi prijatelji,
1. Radostan sam što vas mogu susresti i izraziti vam svoju srdačnu zahvalnost zbog napora Plenarnog zasjedanja Papinskog vijeća “Justitia et Pax”.
Vaše se okupljanje događa upravo pred početak trogodišnje priprave za veliki jubilej 2000. godine; taj izvanredni događaj daje nastojanjima vašeg odsjeka duboko nadahnuće, kako bi svijet upoznao dane pravde i mira u Kristu.
Na poseban način zahvaljujem vašem predsjedniku, kardinalu Rogeru Etchgerayu, za riječi koje mi je uputio i za neumorni žar u poslanju kojeg vrši u ime Svete Stolice, kako bi riječi i djela mira donio onima koji su pogođeni nevoljama rata i tolikim društvenim oblicima siromaštva. Jednako tako želim zahvaliti i njegovim djelatnim suradnicima na službi koju svakodnevno obavljaju. Vijeće “Justitia et Pax”, tijelo Svete Stolice, izrazito pridonosi širenju socijalnog nauka Crkve; njegov prinos u zapažanju bio je dragocjen i obogatio je sudjelovanje Svete Stolice u djelatnostima međunarodne zajednice posljednjih godina.
2. Središnja tema vašega Plenarnog zasjedanja jest odnos između demokracije i vrijednosti, na koji sam podsjetio u različitim prilikama. Riječ je o skupu najsuvremenijih i izrazito odlučujućih pitanja glede održavanja i poboljšanja demokratskih sustava.
Socijalni nauk Crkve osuđuje sve oblike totalitarizma, jer niječu “transcendento dostojanstvo ljudske osobe” (Centesimus annus, br. 44); osim toga, on izražava svoje poštovanje prema demokratskim sustavima (usp. isto, br. 46), koji su zamišljeni za osiguranje sudjelovanja svih građana (usp. Gaudium et spes, br. 75), u skladu s mudrim kriterijem načela potpomaganja. Takvo načelo pretpostavlja da politički sustavi priznaju bitnu ulogu osoba, obitelji i različitih skupina koje sačinjavaju građansko društvo.
Unatoč tome pojavljuje se povod za nemir: u brojnim zemljama, demokracija, koja se potvrdila pred mnogo godina ili tek nedavno, može biti ugrožena stajalištima ili ponašanjima nadahnutim ravnodušnošću ili moralnim relativizmom, koja ne poštuju izvornu vrijednost ljudske osobe. Demokracija koja se ne temelji na istinskim vrijednostima ljudske naravi sa sobom nosi i opasnost dovođenja u pogibelj mira i razvoja naroda.
3. U takvim prilikama, kršćani su pozvani oduprijeti se snagom koja im dolazi od Evanđelja Isusa Krista te iz poučne baštine socijalnog nauka Crkve. Posebno su vjernici laici pozvani obogaćivati ljudskim i kršćanskim vrijednostima demokratske običaje naroda, pomoću razboritoga i trajnog odgojnog djelovanja: odgajati na poštenje, solidarnost, “na stilove života u kojima su traženje istinitoga, lijepog i dobrog, te zajedništvo s drugim ljudima u svrhu zajedničkog rasta čimbenici koji će određivati izbore glede potrošnje, štednje i ulaganja” (Centesimus annus, br. 36).
Temeljeći se jasno na počelima visoke vrijednosti ljudske osobe, suvremena promišljanja o demokratskom sustavu ne smiju uzeti u obzir samo političke sustave i ustanove, nego se moraju proširiti na cjelokupno društvo, na ekonomiju rada (usp. Pavao VI, Octogesima adveniens, br. 47), s ciljem izrade zamisli izvorne i potpune demokracije.
4. U toj perspektivi, u kojoj se prikladno udružuju demokracija i ekonomija, želio bih vašu pozornost svratiti na pitanje međunarodnog dugovanja, jer bi određeni prinos za razumno rješenje tog problema, od strane onih koji se nazivaju kršćanima, bio rječitim znakom obraćenja srdaca te bitnom sastavnicom proslave velikog Jubileja. Znate i sami da problem dugovanja znatno otežava socijalno stanje u mnogim zemljama te dramatično opterećuje demokratski razvoj njihovih političkih i ekonomskih sustava, priječeći bilo kakvu nadu u ljudskiju budućnost.
Međunarodna zajednica, zabrinuta zbog razdiranja mreža solidarnosti, počela je razmišljati na odgovoran način o tom tako značajnom problemu za dobrobit čovječanstva, s ciljem iznalaženja konkretnih i smislenih rješenja. Pred tim obećavajućim nastojanjima, želio bih ovdje izraziti poštovanje i ohrabrenje Crkve koja je, sa svoje strane, odlučna nastaviti u naporima prosvjetljenja onih koji moraju donositi odluke pune posljedica.
Pred deset godina Papinsko Vijeće “Justitia et Pax” izložilo je jasne i dugoročne nakane u svom odvažnom dokumentu o međunarodnom dugovanju (27. listopada 1986). Potvrđujući danas tu vrstu poslanja Vijeća, povjeravam mu odgovornost posadašnjenja i izrade prijedloga i smjernica u duhovnom i uljudbenom sklopu velikog Jubileja 2000. godine. Uvjeren sam da mogu računati s vašom velikodušnom raspoloživošću u traženju rješenja koja će smjerati na ublaživanje uvjeta siromaštva brojne braće i sestara, te promicati svijet koji treba ponovno naći vrijeme dijeljenja i solidarnosti, posebice na međunarodnoj razini.
Zazivajući na tu zadaću i skrb majčinsku potporu Marije, blagoslivljem od srca vaše biskupije, vaše zemlje i vaše obitelji.