Danas su prema Kninu okrenute sve oči hrvatske nacije. Ovaj grad, simbol pobjede u Domovinskom ratu, svakom je Hrvatu u srcu i u duši. Središnja proslava nacionalnog blagdana u Kninu to zorno pokazuje. U ovom nacionalnom slavlju od početka aktivno sudjeluje i naša Crkva. U svečanostima državnog protokola sudjeluju crkveni ljudi, a u svečanom euharistijskom slavlju uvijek sudjeluju nositelji vlasti te predstavnici vojske i policije. To nam samo govori koliko je današnje slavlje bogato značenjem za ovu državu, za narod i za Crkvu. U ovim se slavljima očituje koliko su duhovne vrednote važne za funkcioniranje društva i države. A Crkva svoje duhovno poslanje u državnim institucijama vidi kao način služenja demokratskom društvu. I sudjelovanje državnih dužnosnika u svetoj misi više je od protokolarnog čina. A svakako je znak da se duhovne vrijednosti cijene i poštuju u hrvatskoj državi.
Crkva je duhovna institucija, ali djeluje u konkretnom svijetu i “ništa što je ljudsko nije joj strano”. Ona svoju prisutnost i djelatnost u svijetu shvaća kroz Isusovo poslanje. To je poslanje služiti ljudima i narodima po čitavom svijetu, dok on ne dođe. To Crkva čini kroz čitavu povijest. O svom povijesnom poslanju Crkva je na II. vatikanskom saboru ustvrdila da ona “u Kristu obnavlja vrline i talente svakoga naroda i doba. Crkva već time – kaže se – što ispunja svoje poslanje unapređuje i pridonosi kulturi i civilizaciji, a svojim djelovanjem pa i liturgijskim, odgaja čovjeka za unutarnju slobodu.”(GS 58)
Tu povijesnu ulogu da “u Kristu obnavlja vrline i talente svakoga naroda” na izuzetan je način Crkva imala u hrvatskom narodu. Potvrdu za to nalazimo na svakom koraku “Lijepe naše”, ali nigdje tako sažeto, tako očito i tako slikovito kao u ovome Zvonimirovu gradu. Ovaj grad, braćo i sestre, ovaj kraljevski grad Knin, riznica je uspomena na bujni život hrvatske srednjovjekovne države. Njegove građevine i ruševine, njegove utvrde i njegove grobnice trezori su naše duhovne baštine. Ovaj grad, simbol hrvatske slobode, nije samo u srcu suvremene hrvatske države. On je poveznica naše prošlosti, naše sadašnjosti i naše budućnosti.
Ovdje je živio i odavde vladao veliki hrvatski kralj Zvonimir. Ovdje je, u Biskupiji kod Knina, kralj Zvonimir utemeljio središte našega crkvenog života. On je bio veliki vladar, jedan od najodanijih suradnika pape Grgura VII u duhovnoj obnovi Europe. Podigao je crkvu sv. Marije u Biskupiji iz koje nam je sačuvan najstariji Gospin lik u hrvatskoj umjetnosti. Taj lik danas nazivamo “Gospa Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta”. Ona je zaštitnica Vojne biskupije u Republici Hrvatskoj.
Prodorom Turaka u hrvatske krajeve sve su naše svetinje bile uništene. Svi su znakovi kršćanske vjere sa zemljom sravnjeni. Tako je bilo uništeno i kraljevsko svetište u Biskupiji. Gospin je lik stoljećima ležao pod zemljom. Kroz duga stoljeća vjera se naša u srcu čuvala, a svetinje naše pod zemljom skrivale. Veliki umjetnik Ivan Meštrović je zapisao: “Zemlja je čuvala uspomene naše, a Gospa vjeru našu”. Tako smo opstali i tako sačuvali „ostatke ostataka” nekada slavnog kraljevstva. Na ovim „ostacima ostataka” sačuvali smo dušu kršćansku i u dušama svojim sačuvali ime hrvatsko. Sve je to uzidano u ovaj grad koji simbolizira našu duhovnost i našu državnost.
U prvom čitanju, preko proroka Sofonije, slušali smo riječi utjehe koje Bog upućuje svome izabranom narodu. “Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! Gospodin, Bog tvoj u sredini je tvojoj, silni spasitelj”. Ta poruka ohrabrenja, poruka nade potrebna je danas hrvatskom narodu. Mi smo vjernici nositelji biblijskog optimizma. U hrvatskoj državi i u hrvatskom društvu moramo svjedočiti optimizam. Moramo ga podijeliti sa svim građanima naše države. Jer taj optimizam nije bez osnove. On ima uporište u biblijskom iskustvu, ali se potvrđuje kroz cijelu našu povijest. Potvrđivao se kroz sve naraštaje, a posebno u naraštaju koji je izborio hrvatsku državu. Što bi bilo od nas da smo se na početku rata prepustili očaju? Hrvatska i danas treba ljude vjere. Ljudi vjere mogu i danas Hrvatsku obraniti.
Drugo je čitanje iz knjige Otkrivenja. To je proročka knjiga Novoga zavjeta. Proroštvo koje smo čuli na slikovit način opisuje borbu između Dobra i Zla. Žena odjevena u sunce Isusova je Crkva koja u krštenju, vodom i Duhom Svetim, rađa djecu Božju. Veliki zmaj sa sedam glava i sedam rogova označava misterij zla. Rat između dobra i zla odvija se u svakome čovjeku i u svakoj zajednici. Kad zlo zavlada ljudskim umom, kad zavlada ljudskim duhom i ljudskim srcem, ne ostavlja mjesta demokraciji. Zlo preuzima monopol na istinu, monopol na pravdu i monopol na ljudske osjećaje. Nitko ne smije drukčije misliti, drukčije vjerovati, ni drukčije osjećati. Tko se još smije usprotiviti silama zla? Onaj samo koji vjeruje u pobjedu Dobra. Onaj koji vjeruje da je Sotona pobijeđen „krvlju Jaganjčevom i riječju svjedočanstva.
Evanđelje koje smo čuli svjedoči o jednoj snažnoj duhovnosti. To je duhovno iskustvo Isusove Majke. Ona veliča Boga koji se očituje u životu malih, poštenih ljudi. Oni nisu javno eksponirani, nemaju odličja ni priznanja za životno djelo. Duhovno svjedočenje Majke Božje potvrđuje da sreća ne prati napredovanje u karijeri; da životni uspjeh nije ono što ljudi ocjenjuju uspjehom. Takvi ljudi nisu medijski “zanimljivi”, ali bez takvih ljudi propala bi država, propalo bi svako društvo. To su ljudi široka duha i čvrstih životnih načela. U hrvatskom narodu ima takvih ljudi. Nekada su goloruki, s krunicom o vrati, branili Hrvatsku. I danas su oslonac.
Hrvatska je povijest prožeta katoličkom vjerom i katoličkom duhovnošću. Hrvatski kraljevi, u srednjem vijeku, nazivali su se katoličkim vladarima. Nakon mnogo stoljeća ponovno smo izborili hrvatsku državu. Ali država koju smo stvorili nije obnovljeno srednjovjekovno kraljevstvo, nego moderna demokratska država europskog tipa. Takav tip države ne želi se poistovjećivati ni s jednom religijom. Ali to ne znači da moderna država ne treba duhovnosti, ne znači da iz svojih institucija isključuje vjeru. Naprotiv, braćo i sestre! Svaka demokratska država osigurava prostor slobode za duhovni život svojih građana. Demokratska država promiče duhovnost kao vrijednost demokratskog društva. Bez duhovnosti – što god to kome značilo – ne može se izgrađivati demokratsko društvo. To se posebno odnosi na vojnički i policijski poziv. Ustrojena vojska i ustrojena policija ponos su svakoj demokratskoj državi. Ljudi siromašna duha ne mogu biti vojnici, ne mogu biti policajci na koje se država može osloniti.
Vojnički i policijski poziv zahtjeva žrtvu, ponekad žrtvu vlastita života. Nedavno sam u bolnici posjetio ranjene policajce i zaključio: nema plaće kojom se njihova služba može platiti. Hrvatska vojska i policija ne zaslužuju samo materijalna ulaganja države, nego i duhovno ulaganje naše Crkve.
Hrvatski su vojnici u mirovnim misijama širom svijeta. Izlažu svoje zdravlje i svoje živote za dobro ljudi. Ponosni smo na njih, ali i strahujemo za njih. U opasnosti su tjelesnoj, ali i duhovnoj. U tuđini, bez obitelji i bez svoga duhovnog okruženja, mladi se čovjek suočava sa svakojakim životnim izazovima. Zato zaslužuje solidarnost nacije, ali i duhovnu brigu svoje Crkve. Sada su svećenici s našim vojnicima u Afganistanu, ali će uskoro i u drugim mirovnim misijama pratiti naše vojnike. Trebamo još svećenika koji će se posvetiti hrvatskim vojnicima i policajcima. Nadam se da će naši biskupi i redovnički poglavari biti velikodušni prema hrvatskoj vojsci i policiji. Čuvari naše slobode i naše države zaslužuju najbolje duhovnike koje ima naša Crkva. Ljudi koji rade za opće dobro, vjernici u vojsci i policiji, privilegirana su ljubav Crkve.
Naraštaj hrvatske vojske i policije koji je obranio Hrvatsku bio je nošen srcem. Srce je bilo najjače oružje u obrani Hrvatske. Nove pak naraštaje hrvatske vojske i policije čekaju drugi izazovi. Osim stručnosti, moraju imati duhovne kapacitete. Crkva nudi duhovnost kojom hrvatski vojnik i hrvatski policajac, u svim iskušenjima, može sačuvati dostojanstvo osobe i dostojanstvo svoje profesije.
U ovoj svetoj misi molimo Boga za sve one koji su u službi domovine. Molimo za odgovorne ljude u politici, za dužnosnike hrvatske države; molimo za sve u Hrvatskoj koji odlučuju o sudbini ljudi: neka Gospodin upravi njihove misli i srca da uvijek rade ono što je pravo. A Gospa Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta neka nam svima bude na pomoći. Amen.