Pula, (IKA) – Misno slavlje u prigodi proslave 10. obljetnice posvete župne crkve i pastoralnog središta Sv. Josipa u Puli predvodio je 14. studenoga porečki i pulski biskup Dražen Kutleša. Koncelebrirali su generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac, kancelar biskupije preč. Sergije Jelenić, o. Tomislav Hrstić, o. Bojan Rizvan, o. Đuro Hontić, Roko Smokrović, o. Đuro Vuradin te župnik domaćin vlč. Ivan Prodan. Tko nije doživio izgradnju crkve, ali napose izgradnju žive Crkve, zajednice vjernika taj ne zna koliko je to zahtjevan proces, rekao je biskup na početku homilije. Spominjući zapis iz Knjige Postanka o sukobu Jakova i Ezava, biskup Kutleša rekao je kako je to prvi spomen Božjeg milosrđa u Starom zavjetu. U Jakovljevu snu Bog dolazi grešniku i koliko god grešan bio, Bog ga ne ostavlja. Jakov se budi i spoznaje da je to sveto mjesto na kojem je Bog ušao u njega preko sna, te je pomazao kamen na kojem je počivao. Jednako tako su i naše crkve i kapele mjesta posebno predodređena za poseban susret s Bogom, Bog ulazi u čovjekovu povijest preko duše i savjesti, ali isto tako i preko svetih mjesta, kako bi čovjeka potaknuo da se više moli. I ova je crkva prije deset godina sagrađena upravo da se i u ovom prostoru čovjek može približiti duhovnoj sferi, zato na svim svetim mjestima sve treba biti takvo da čovjeka podsjeća i usmjerava na vječni život, pojasnio je biskup.
Jakov, kada je spoznao što je Bog za njega učinio, kaže da je to ‘bet el’, kuća Božja, i pomazuje kamen iz istog razloga zbog kojeg se i danas oltari mažu svetim uljem, kao znak saveza. Jakov daje dva velika obećanja, koja i mi možemo u sebi prepoznati: jedno koje je usmjereno na kuću Božju, da u njoj prebiva i da je sagradi; ljudi često čine zavjet da će izgraditi kapelu, ili učiniti nešto drugo iz materijalne sfere. Drugo, daleko znakovitije Jakovljevo obećanje je da će On biti njegov Bog i da će slijediti njegove zapovijedi, on i njegovi potomci. Ovaj potonji zavjet je poziv i nama danas. Lakše je sagraditi crkvu nego se danomice pridržavati obećanja Bogu da ću se držati njegovih zapovijedi, ići za Njim. Po Jakovljevu primjeru vidimo kako čovjek koji je u grijehu i odbačen od ljudi uvijek nailazi na razumijevanje u Bogu. Mi bježimo od Boga, ne želimo živjeti po zakonima i propisima kao što obeća Jakov da će on i njegov dom, dakle izraelski narod, činiti. Bog sa svakim ima plan, samo je pitanje hoćemo li mi na tom planu surađivati, ili ćemo činiti samo onako kako se nama čini bolje, rekao je biskup. Ova obljetnica trenutak je da se zapitamo ne toliko što sam materijalno učinio za svoju crkvu ili za svoje bližnje, nego jesam li ja obećanja koja su dali moji roditelji na krštenju, a ja potvrdio na krizmi i vjenčanju, tako olako pogazio, i osjećao se kao na početku evanđelja, usamljen i odbačen. Isus Krist nam nudi put izbavljenja preko sakramenata ispovijedi i euharistije, koje obično slavimo na svetim mjestima, daje nam mogućnost da se što više suobličimo njemu i da možemo što lakše izići iz trenutka osamljenosti. Krist nas uvijek dočeka otvorenih ruku, samo je na nama hoćemo li ih prihvatiti. U ovim trenucima obljetnice probudimo u sebi taj osjećaj i tu želju da učinimo uvijek nešto više. Možda nam i Bog govori preko bližnjih i preko svećenika, ali smo previše zaokupljeni nečim tjelesnim i materijalnim, pa zanemarujemo dušu, upozorio je biskup Kutleša. Na kraju misnog slavlja kratku povijest crkve Sv. Josipa, te riječi zahvale biskupu i sudionicima slavlja izrekla je predstavnica Župnog pastoralnog vijeća dr. Sandra Krtalić. Zahvalu je izrekao i župnik Prodan.