Šarengrad, (IKA/TU) – U nekadašnjem Franjevačkom samostanu u Šarengradu već punih devet godina djeluje zajednica Cenacolo, koja je u subotu 26. ožujka otvorila vrata te predstavila svoj život i rad. U zajednici se liječe ovisnici od droge, alkohola i Interneta, a svakodnevna terapija im je molitva i rad. Zajednicu je kratko predstavio vlč. Ivan Jurić njihov duhovnik, župnik u donjogradskoj župi Preslavnog imena Marijina u Osijeku, koji je istaknuo kako u zajednici nema pozdrava, već je njihova dobrodošlica moljenje otajstava Žalosne krunice na nekoliko europskih jezika, svjedočenje samih ovisnika, te njihovih roditelja. U zajednici je trenutačno 22 člana, a njihovo djelovanje predstavio je predstojnik Boris Štimac. Cenacolo nije komuna, već zajednica, a svaki član u zajednici brine o drugome. Najviše vremena posvećuju molitvi i radu. Gotovo sve što je potrebno za život proizvode sami, a novac ne primaju. Pomaže i Caritas Vukovarskoga dekanata, rekao je Štimac. Hrvati su najbrojniji, a u zajednici su i Mađari, Slovaci, Česi, Srbi te članovi iz Bosne i Hercegovine. Najdojmljivija su bila svjedočenja Matije iz okolice Šibenika te oca i majke članova zajednice. Matija je započeo s alkoholom i marihuanom, a završio je na heroinu. U vojsci je kušao sve droge od najlakših do najtežih. Dobro je zarađivao, pa nije imao problema s kupnjom opojnih sredstava. Pokušao je i sam sebi oduzeti život. Napustio je roditeljsku kuću i preselio se djedu gdje je nastavio s razularenim životom. Sada ima 26 godina, u zajednici je šest mjeseci i osjeća se kao preporođen, no liječenje od ovisnosti još nije gotovo. Otac jednoga od ovisnika koji se liječi u zajednici dolazi iz Srbije. Sin mu je u Cenacolu već treću godinu, a svake godine na obljetnicu dođe s obitelji u Šarengrad. Istaknuo je da premda je pravoslavac, nigdje nije sreo toliko ljudske topline kao u ovoj zajednici gdje prestaju jezične, vjerske i nacionalne zapreke. U molitvi i radu svi su jedno i jednaki, kao i u liječenju od ovisnosti, zaključio je. Majka mladića iz Osijeka koji se liječi od internetske ovisnosti istaknula je kako je njezin sin znao provesti i do 20 sati na igricama uz računalo. Zamijenio je dan i noć družeći se s virtualnim prijateljima, te je zaboravljao i jesti, pa je u jednom trenutku smršavio dvadesetak kilograma. Bio je zatvoren u svoju sobu i nije iz nje izlazio, napustio je školu, a danas se liječi u zajednici u Međugorju. Zanimljivo je da se ovakve zajednice nalaze uglavnom uz Gospina svetišta, spomenula je majka iz Osijeka. Domaći ljudi toga kraja u početku su nepoznate goste, ovisnike, primali s nepovjerenjem, a danas na njih gledaju sasvim drukačije. Jedan od liječenih ovisnika, nakon izlječenja ostao je u toj sredini, oženio se i danas je to sretna obitelj s brojnom djecom, čulo se na susretu. Svi prisutni sudjelovali su na križnom putu na otvorenom, koji je predvodio domaći župnik fra Josip Šoštarić, a središnji čin bila je misa koju je u samostanskoj kapelici predvodio vlč. Jurić.