Zagreb, (IKA) – U crkvi Sv. Franje na Kaptolu svakog drugog u mjesecu održavaju se molitveno-katehetski susreti kao devetnica u pripravi 800. obljetnice Porcijunkulskog oprosta i uz Svetu godinu milosrđa. Susret je 2. travnja održan šesti put zaredom, a kao i dosad, predvodio ga je dr. fra Darko Tepert sa zagrebačkoga KBF-a uz glazbenu pratnju mladih franjevaca. U središtu duhovnoga razmatranja bila su blaženstva u Matejevu evanđelju (Mt 5,3-10): blago siromasima duhom, i ožalošćenima, i krotkima, i gladnima i žednima pravednosti, i milosrdnima, i čistima srcem, i mirotvorcima, i progonjenima zbog pravednosti jer “njihovo je kraljevstvo nebesko!” Analizirajući svako od ovih blaženstava, fra Darko rekao je da je neobično čuti gdje netko siromahu govori, blago tebi što si gladan ili žedan, blago tebi što si ponižen… Nisu ti ljudi blaženi zato što su siromašni, gladni ili žedni, nego su blaženi zato što će ih Bog nasititi, zato što će Boga gledati. Naime, Bog je stvorio svijet u kojem ima dovoljno svega za sve ljude, nastavio je dr. Tepert, a pravednost se očituje u tome da oni koji imaju viška, podijele što imaju s onima koji nemaju. Bog se brine da ljudi budu pravedni, a oni milosrdni među nama pomagači su Božji da se ta milost i ostvari. Na relaciji Milosrdan Bog – milosrdan ja – Milosrdan Bog ostvaruje se čudesni “krug milosrđa”, a baš u tom krugu događa se kraljevstvo nebesko. Posljednji sud, o kojem ovisi vječni život svakog od nas, naglasio je duhovnik, događa se svaki dan upravo u susretu s drugim čovjekom. Ne događa se npr. u tome sjedim li, klečim li ili stojim na misi i tijekom molitve, nego se događa onda kad u drugom čovjeku prepoznamo Isusa Krista.
Kako prepoznati Krista u drugome, pitao je duhovnik, nudeći pritom nekoliko poticaja za razmišljanje: 1. Jesmo li nahranili gladnog i napojili žednoga?; 2. Jesmo li primili stranca i odjenuli siromaha?; 3. Jesmo li izdvojili vremena da budemo s bolesnikom i zatvorenikom?; 4. Jesmo li pomagali drugima kad ih je mučila sumnja koja ih je tjerala u očaj i koja je često izvor samoće?; 5. Jesmo li bili u stanju pobijediti neznanje u kojem žive milijuni ljudi, osobito djeca koja su lišena sredstava nužnih za oslobađanje od okova siromaštva?; 6. Jesmo li bili blizu onomu koji je i sam žalostan; jesmo li oprostili onomu koji nas je uvrijedio i odbacili svaku srdžbu i mržnju što vode k nasilju?; 7. Jesmo li imali onu strpljivost koju pokazuje Bog, koji je vrlo strpljiv s nama? 8. Jesmo li povjerili Gospodinu u molitvi našu braću i sestre? Fra Darko primijetio je da bi nas sva ta pitanja mogla baciti u očaj i tjeskobu, ali da ne klonemo duhom jer se ovdje radi o procesu sazrijevanja u milosrđu koji može trajati dugo, ponegdje i cijeli život. Citirao je u nastavku sv. Faustinu Kowalsku koja je u svojim dnevničkim zapisima poručila kako je važno biti spreman primiti Milosrdnog Boga i utopiti se u njegovu milosrđu. “Silno sam se radovala dobroti i veličini svoga Boga” – zapisala je sv. Faustina. Na samome kraju susreta dr. Tepert pozvao je sve vjernike da se u zadobivanju milosrđa, ali i drugih milosti, utječu moćnom zagovoru sv. Leopolda Bogdana Mandića, čije tijelo 13. travnja dolazi u Hrvatsku. Molitveno-katehetski susret, kao i uvijek, završio je pred Gospinim oltarom molitvom sv. Franje “Pozdrav Blaženoj Djevici Mariji”.