S njima su koncelebrirali subraća svećenici koji također žive u domu, a u ovom rijetkom slavlju sudjelovala je i rodbina kao i djelatnici doma i biskupijskog Caritasa.

Predvoditelj slavlja Đanović na početku se prisjetio se kako je prije 60 godina započeo svoju mladu misu riječima: Pristupit ću Božjem žrtveniku, Bogu koji razveseljuje moju mladost, a danas Bogu vapi riječima: Ni u starosti, Bože, ne zapusti me, „da ti dostojno zahvalim za dar dugovječnog života, za dar vjere i za milost svećeništva“. Zahvalio je svima koji su na različite načine sudjelovali u njegovom 60 godina dugom svećeničkom životu: Bogu koji ga je pozvao, Blaženoj Djevici Mariji, svecima zaštitnicima, svojim roditeljima, bratu i sestrama i ostaloj rodbini, odgojiteljima i profesorima, dobročiniteljima i suradnicima na župama u kojima je djelovao, medicinskom osoblju tamo gdje se liječio, upravi biskupije i svim biskupima koji su je vodili, zaposlenicima i upravi Svećeničkog doma te svim klericima i laicima.

Slavljenik Baničević je u propovijedi primijetio kako su on i kolega Đanović rođeni jedan u Smokvici, drugi u župi Smokovljani, iste 1937. godine, u sjemeništu su bili u istom razredu, skupa su polagali veliku maturu, išli u vojsku, upisali Bogoslovni fakultet u Zagrebu i završili studij, skupa su zaređeni i poslije istoga dana u svojim župama slavili mladu misu.

„Evo nas i danas skupa u istom slavlju dijamantne misne svečanosti da izrazimo zahvalnost Trojedinom Bogu koji je u našim neizvjesnim koracima u teškim vremenima ispunio mnoge praznine i nevidljivo vodio naše puteve“, kazao je svećenik Baničević i poželio da im Bog podari još malo zdravlja i nekoliko doza strpljenja.

Zatim je govorio o tome što je svećenički poziv te spomenuo neke naglaske na putu postajanja svećenikom. Protumačio je i posebne darove koje Bog daje svećenicima kako bi oni mogli svoje poslanje ispunjavati prema Božjoj zamisli te potkrijepio to svetopisamskim riječima. Što su činili apostoli, to čine i svećenici na korist kršćanskim zajednicama, kazao je propovjednik.

Kao zanimljivost naveo je kako je on slavio 25 433 mise, održao 16 160 sati vjeronauka,  8 133 propovijedi te uz sve to i brojna predavanja na simpozijima i znanstvenim skupovima, napisao brojne knjige, bavio se crkvenom glazbom, obnavljao crkvene objekte i arhive kako ništa što je bilo vrijedno ne propadne. Don Ivo je isto tako mnogo toga učinio, obnovio i sačuvao.

„U životu bude svega, ali prevladavaju radosni trenuci“, istaknuo je propovjednik rekavši kako su se oni događali u suradnji s vjernicima u svim župama na kojima je bio.

Don Ivo Đanović u svom svećeničkom životu služio je od 1965. kao župnik u župi Pridvorje, te je nakon 13 godina nastavio službu u Veloj Luci, zatim od 1987. u Majkovima, a od 1973. uz Majkove je vodio i župu Trsteno sve do umirovljenja 2012. godine.

Don Božo Baničević je tijekom svećeničke službe bio je župnik u Majkovima (6 godina), kateheta u gradu Korčuli (8 godina), župnik u Janjini (13 godina), župnik u Korčuli (5 godina) te župnik u Žrnovu (18,5 godina).