Od petnaestog stoljeća kretali su s afričkih obala prema Atlantskom oceanu i Novom svijetu pravi ploveći zatvori puni crnog roblja. Bile su to najtamnije stranice svjetske povijesti koje danas posebnim Svjetskim danom sjećanja na trgovinu crnim robljem i njezino ukidanje, obilježava Organizacija Ujedinjenih Naroda. Današnji je dan odabran kao spomen na pobunu robova u Santo Domingu, u noći između 22. i 23. kolovoza 1791. Koichiro Maatsura, glavni direktor UNESCO-a uputio je tom prigodom poruku u kojoj navodi kako pothvat “Crnačka ruta”, koji je pokrenula njegova ustanova, želi ostvariti prostor za zajedničko razmišljanje i ispitivanje uzroka trgovine robljem i njezinih posljedica napose u odnosima između Afrike, Europe, Amerike i Karipskih otoka. Poruka direktora UNESCO-a završava pozivom svim državama da posebno mladež, odgojitelje, umjetnike i intelektualce uključe u razmišljanje o starim oblicima robovanja kao ključ za razumijevanje novih načina ropstva. O tim novim oblicima upitao je novinar Radio Vatikana Raffaela Zordana suradnika kombonijanskog časopisa “Nigrizia”, koji je rekao kako se novi oblici robovanja pojavljuju po raznim krajevima svijeta. Tako je prema postojećim podacima u svijetu izrabljuje oko 250 milijuna djece, napose u zemljama u razvoju ali jednako tako i u razvijenim zemljama. Djeca se izrabljuju tako da ih se slabo plaća, može ih se posve podjarmiti, ne traže poštivanje sindikalnih odredbi, nemaju nikakvih prava ni odmora. Uglavnom potječu iz vrlo siromašnih obitelji, a često su to napuštena djeca za koju se nitko ne brine. Tomu još valja dodati djecu vojnike, koja su uključena osobito u afričke sukobe i često su zapravo meta na koju se puca u ratnim sukobima. Sva ta djeca ne mogu se školovati, ne mogu se kulturalno uzdići i pred njima je vrlo teška budućnost, ako uopće i postoji. Raffael Zordan je napomenuo kako na primjer u Mauritaniji postoji još uvijek tradicionalni oblik ropstva. U Sudanu je ropstvo posljedica ratnog sukoba kršćanskog animističkog juga s muslimanskim sjeverom. U Demokratskoj Republici Kongu djeca rade u rudnicima za bijednu plaću. Na kraju je Raffael Zordan kazao kako je tek dvadeseto stoljeće otkrilo dijete kao subjekt koji valja zaštiti i kojemu se moraju priznati njegova prava, među kojima je prvo ono na odgoj. Stoga valja nastojati promicati prava svih osoba, a napose djece, koja obespravljena ulaze u treće tisućljeće. (rv)