DIOCOVENSIA – monografija o biskupu Kosu
Đakovo, 9. 7. 1994. (IKA) – Početkom srpnja izašao je iz tiska drugi broj teološkog časopisa Diacovensia, koji izdaju profesori Teologije u Đakovu. Podebela knjiga na 350 stranca donosi dvadeset jedan rad dvadesetorice suradnika. Broj je posvećen trostrukom jubileju đakovačko-srijemskog biskupa Ćirila Kosa (75. obljetnici života, 50. obljetnici svećeništva i 20. obljetnici biskupstva). Prvi dio časopisa posvećen je biskupovu životu i radu, o čemu piše kanonik Geza Varga. Pomoćni biskup Marin Srakić u napisu pod znakovitim naslovom: “U ime naroda”, donosi dokumente o poznatom uhićenju 1959. godine i boravku u zatvoru tadašnjeg duhovnika Bogoslovije u Đakovu, Ćirila Kosa. Urednik Nikola Dogan iznosi dokumente i podatke o počasnom doktoratu biskupa Kosa koji mu je 1988. godine dodijelo Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, a don Milan Šimunović piše pod naslovom: “Biskup Kos i Katehetske ljetne škole u pokoncilskoj Crkvi u Hrvata”, govori o biskupovu udjelu u toj dugogodišnjoj djelatnosti kao predsjednika Katehetskog vijeća Biskupske konferencije.
U drugom dijelu Diacovensia donosi devet opsežnih znanstvenih radova u nas poznatih i priznatih teologa i stručnjaka koji su dugo godina surađivali s biskupom Kosom, osobito na katehetskom polju Crkve u Hrvata. Teme su to koje su tako cjelovito i znanstvenom akribijom napisane prvi puta u nas objavljene. Autori su: Anton Benvin, Josip Baričević, Ana Gabrijela Šabić, Vlatko Badurina, Aldo Starić, Marko Pranjić, Jakov Mamić, s. Zorka Kojaković i Želimir Puljić, koji pišu o temama: “Muka sv. Ireneja Srijemskoga – ranokršćanski portret biskupa mučenika”, “Katehetsko-komunikacijski pristupi u susretu s biblijskim tekstovima”, “Književno-komunikacijski pristup u susretu s biblijskim tekstovima u religioznom odgoju i katehezi”, “Bibliodrama u službi naviještanja”, “Duh Sveti i shvaćanje sakramenata u novom Katekizmu Katoličke Crkve”, “Religozni indiferentizam – Izazov za katehezu”, “Kontemplativni ulog u obnovi domovine”, “Sestre sv. Križa u službi katehizacije” i “Kritika religije i pastoralne upute”.
U trećem dijelu časopisa Diacovensia prilozi su profesora đakovačke teologije: Marko Tomić piše biblijsku raspravu pod naslovom: “Pojam #!elpis#! u poslanicama Efežanima i Kološanima; Slavko Platz prevodi s njemačkoga izvrstan napis naslovljen: “Današnjem čovjeku govoriti o Bogu” – Nužnost povratka k osnovnom iskustvu” kome je autor Aggustinus Karl Wuchrer-Huldenfeld. Andrija Šuljak sabrao je i iznio vrijedne podatke u napisu: “Biskup Josip Juraj Strossmayer i ćirilometodsko-glagoljska baština”. Đuro Hranić razrađuje temu: “Samoća – preduvjet susreta”, a u napisu: “Kako graditi civilizaciju ljubavi” podrobno izvješćuje o 18. simpoziju profesora teologije održanom ove godine u Zagrebu. O aktualnoj i poticajnoj temi: “Osjećaji i životna pitanja ljudi u ratom zahvaćenoj Hrvatskoj – Mogućnost crkvenog djelovanja”, tema je o kojoj piše Pero Aračić, a Zvonko Pažin piše s područja liturgije: “Obnova vazmenog bdijenja”. U prilogu “Čemu muke ekumenizma”, Ratko Perić predstavlja i sažima opsežnu knjigu Tome Vukšića: “Međusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini (1878. – 1903.).
Svi ti radovi sabrani u novom broju teološkog časopisa, odgovori su na pitanja i potrebe suvremenog čovjeka ili odjeci današnjih životno-povijesnih procesa. Pisani su istodobno promišljeno, suzdržano, sažeto i informativno, studiozno i dokumentirano, pregledno i razumljivo. Knjigu su grafički lijepo i stručno obradili i tiskali osječka tiskarska i izdavalačka poduzeća: Medijski centar “Glasa Slavonije”, “Grafika” i “Litokartona”.

SVAKODNEVNA DUHOVNA HRANA
Brat Roger: Ljubav nad svakom ljubavlju (Izvori Taizéa), Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1993.
“U Taizé navraćamo kao što navraćamo izvoru. Putnik se zaustavlja, utaži žeđ i nastavlja svoj put. Braća ove zajednice, vi to znate, ne žele vas zadržati. Oni vam žele omogućiti da u molitvi i tišini pijete vodu koju je Krist obećao da upoznate njegovu radost, da prepoznate njegovu nazočnost kako biste odgovorili na njegov poziv i nakon toga otišli svjedočiti njegovu ljubav i služiti svojoj braći u svojim župama, školama, sveučilištima i na svim svojim radnim mjestima”, rekao je papa Ivan Pavao II. prigodom svog posjeta Taizéu 5. listopada 1986, izrekavši time i bit te zajednice: biti zdenac iz kojeg se crpi riječ Kristova.
Zajednicu Taizé, koju poznaju stotine tisuća mladih iz cijeloga svijeta i iz svih kršćanskih Crkava, utemeljio je Švicarac brat Roger u malom francuskom selu Taizé u Burgundiji god. 1940, a godine 1952. piše prvu verziju “Pravila Taizéea”. Ubrzo se bratu Rogeru pridružuju nova braća, a od god. 1969. zajednici pristupaju i katolička braća. Danas zajednica okuplja devedeset braće, katolika i protestanata iz dvadesetak zemalja. Braća također žive i u sirotinjskim četvrtima Južne i Sjeverne Amerike, Azije i Afrike, a sam brat Roger posjećuje zemlje u nevolji.
Krajem pedesetih godina u Taizé počinje dolaziti mladež, najprije iz Europe, a zatim iz cijeloga svijeta. Ljeti se tjedno u Taizéu okupi 3000 do 5000 mladih, a u proljeće i jesen oko 1000 mladih tjedno. Godine 1970. brat Roger započinje Koncil mladih kojeg je glavni sastanak održan 1974, a zatim prerasta u hodočašće za pomirenje. Pišući iz Libanona god. 1982. brat Roger predlaže mladima da krenu na hodočašće kojim će postati nositelji mira, pomirenja i povjerenja u Crkvi i svijetu. Ta se hodočašća održavaju po velikim svjetskim gradovima uoči Nove Godine (prošle je godine susret bio u Münchenu, a ove će godine biti u Parizu), a brat Roger svake godine piše pismo iz nekog siromašnog mjesta u kojemu neko vrijeme živi (Kalkute, Varšave, Haitija, iz pustinje…)
Knjižica “Ljubav nad svakom ljubavlju” sastoji se od četiri dijela. U prvom dijelu brat Roger razmišlja o Kristovoj ljubavi i Radosnoj vijesti, te o njihovoj primjeni u svakodnevnom životu kršćana. Drugi je dio “Pravilo zvano mali izvori Taizé”, a zatim je tekst koji braća govore pri doživotnom zavjetovanju u zajednici. Na kraju je knjige sažeta povijest zajednice u Taizéu.
“Kad si ujedinjen s Kristom, znaš da borba i razmatranje imaju jedan te isti izvor: ako moliš, činiš to iz ljubavi, ako se boriš da bi povratio ljudski lik onome koji je najviše zlostavljan, činiš to opet iz ljubavi”, piše brat Roger u ovoj knjižici koja je namijenjena svakome. Ona je, zapravo, osobno pismo brata Rogera svakom čitatelju u kojemu mu iznosi na temelju svojih iskustava i razmišljanja poruke Kristove ljubavi, u kojima se neprestano pita: “Jesam li uspio dovoljno izraziti da je u Boga samo ljubav, da nikada ne kažnjava, da ne želi patnju, nego da ljubi svako ljudsko biće bez iznimke?”
“Ljubav nad svakom ljubavlju” knjižica je koja potiče na razmišljanje i novo promišljanje svoje kršćanske vjere. Korisna je svima: onima koji su već upoznali Taizé, onima koji će ga tek upoznati, ali i svima onima koji traže duhovnu hranu za svakodnevni život. (SV)