Požega, (IKA) – U predvečerje blagdana sv. Nikole biskupa, 5. prosinca, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj katedrali na kojem su sudjelovali članovi Udruge roditelja djece s posebnim potrebama “MI” iz Požege. S njim su koncelebrirali Ivica Žuljević, katedralni župnik, Goran Lukić, ravnatelj Caritasa Požeške biskupije, te svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova. Na početku misnog slavlja biskup je pozdravio nazočne roditelje, djecu i vodstvo Udruge “MI”, svećenike koji su svojom prisutnošću i sudjelovanjem u ovoj svetoj misi željeli iskazati solidarnost s njima, svećeničke aspirante i kolegijaše. Rekao je roditeljima kako su već tradicionalno zajedno za blagdan sv. Nikole zato što je on svetac dobrote, a upravo je dobrota ono što najviše treba njihovoj djeci i čime jedino mogu nadvladati poteškoće u kojima se nalaze.
Homiliju je biskup započeo tvrdnjom da se o blagdanu sv. Nikole svi osjećamo dobro, a razloge za to potražio je u naviještenoj Božjoj riječi. Rekao je da je u ulomku iz prvog čitanja progovara veliki starozavjetni prorok Izaija, koji pred mučnom stvarnošću zla koje su članovi Božjeg naroda proživjeli u babilonskom sužanjstvu nije ostao zaslijepljen i nemoćan, nego je i u tom stanju ostao okrenut Bogu, izvoru svjetla, i njegovu obećanju da će pustinju babilonskog sužanjstva preobraziti u zemlju života u obilju. Pojasnio je da pustinju ovdje možemo shvatiti kao simbol stanja ljudskog srca koje je zbog grijeha usahnulo, ali koje ima mogućnosti ponovno oživjeti. Podsjetio je nazočne da su i u evanđeoskom ulomku čuli kako se i Isus našao pred teškim stanjem jednog paraliziranog čovjeka od rođenja kojeg su k njemu spustili kroz krov kuće u kojoj se nalazio s mnoštvom ljudi. Pred situacijom bolesnog čovjeka Isus nije ravnodušan, nego nastupa svojom božanskom moću, neobičnim redoslijedom: najprije liječi njegovo srce od bolesti koja se zove grijeh, a tek onda vraća zdravlje njegovim fizički bolesnim nogama. Moćnom riječju koja oprašta, Isus preobražava pustinju srca paraliziranog bolesnika u oazu života, on najprije ustaje i hoda u svom srcu, da bi potom prohodao i svojim fizičkim nogama.
Biskup je posvjedočio kako u trenutku dok promatra bolesnu djecu u njihovim nemoćima na različitim dijelovima tijela, još više misli na ono što je u njihovu srcu, na ranjenost negativnošću, zlom i grijehom. Istaknuo je kako je toplina Isusova srca koja je progovorila pred paraliziranim bolesnikom trajni izazov i nadahnuće roditeljima djece s posebnim potrebama da i oni svakodnevno pristupaju svojoj bolesnoj djeci takvim istim srcem koje ih voli i pomaže da njihova pustinja procvjeta životom. Spomenuo je da je roditeljska ljubav i dobrota Božja moć koja u njima progovara, kao i u sv. Nikoli, kojom je dizao ljude iz beživotnih stanja njihove pustinje. Pozvao je nazočne na molitvu da im Bog po zagovoru sv. Nikole trajno daruje moć dobrote, da u njihovim obiteljima pobjeđuje život, i da one budu svijetle točke u našoj domovini.
Na kraju mise biskup je roditeljima i djeci čestitao blagdan sv. Nikole i pozvao ih da se upute u obližnju Dvoranu Sv. Terezije Avilske, gdje su učenici Katoličke osnovne škole iz Požege za njih pripremili prigodni glazbeno-scenski program, u sklopu kojega su im podijeljeni darovi koje je za njih prigodom blagdana sv. Nikole pripremio Caritas Požeške biskupije.