Dječja svjedočanstva rata
Zagreb, 10. 6. 1994. (IKA) – “Čudna slika s dva sunca” – “Malo srce u velikoj kući” naslov je izložbe dječjih likovnih uradaka, koja je otvorena u četvrtak 9. lipnja popodne u prostorijama školskog muzeja u Zagrebu. Izložbu, koja je otvorena do 19. lipnja, priredio je Centar za kreativne tehnike – Studio Tanay iz Zagreba, koji likovno-pedagoški vodi akademski slikar Emil-Robert Tanay, izvanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Izloženi su crteži i slike nadarene djece od 5 do 14 godina koja se u Centru šire likovno oblikuju negoli u školskim programima.
Među djecom velik je broj djece prognane iz istočne Slavonije i izbjegle iz Bosne. Radovi malih izbjeglica iz srednje Bosne, napose iz Lašvanske doline, u kojoj su mjesecima živjeli u potpunom neprijateljskom okruženju, privlače posebnu pozornost. Svojim tamnim bojama, u kojima protežu crna (kao smrt) i crvena (kao krv), te motivima razorenih kuća, spaljene prirode, osakaćenih ljudskih likova, razlikuju se od brojnih veselih i žarkim bojama izrađenih izložaka zagrebačke djece, koja nisu doživjela strahote rata. Te su slike potresno svjedočanstvo stradanja i patnje hrvatskog naroda u Bosni, izrečenih očima i dušom djece koja su to proživjela.
Govoreći o likovnom izražavanju i malih prognanika iz okupiranih hrvatskih krajeva, predstavljatelji izložbe istaknuli su da je i u tim dječjim dušama dubok trag proživljenih ratnih strahota, što se odražava i u njihovim motivima i bojama, te da u toj djeci duboko živi sjećanje na roditeljski dom i živa želja za povratkom poljima, komadiću neba koji su im nasilno oteti i uništeni. Izložba likovnog stvaralaštva prognane djece bila je od jeseni 1991. do svibnja ove godine predstavljena u viče zemalja Europe i Amerike, popraćena predavanjima o ratnim stradanjima hrvatskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Među slikama i crtežima na izložbi su predstavljeni i radovi štićenika Caritasa zagrebačke nadbiskupije, koji je i jedan od sponzora izložbe. Njihovi radovi nastali su prošlog ljeta za dvomjesečnog ljetovanja u likovnoj koloniji u Lupoglavu, selu nedaleko od Dugog Sela. Tu su likovno stvarali zajedno s malim prognanicima. I u slikama djece iz Caritasovih domova, pretežito bez roditelja, nazočni su tragovi potresa poremećenog djetinjstva. Ocjenjujući likovnu vrijednost upravo otvorene izložbe, njezini autori, voditelji pojedinih likovnih radionica u Centru za kreativne tehnike, ocijenili su je vrlo visokom ocjenom. Jer, istaknuli su, premda neki od izloženih dječjih uradaka nemaju osobitu likovnu vrijednost niti su odraz posebnog talenta, imaju vrijednost svjedočanstva. A to i jest jedan od ciljeva te izložbe.