Požega, (IKA) – U pripremi za proslavu svetkovine svete Terezije Avilske 10. listopada u požešku katedralu posvećenu njoj u čast hodočastili su članovi dječjih crkvenih zborova s područja Požeške biskupije – Dječji crkveni zbor sv. Cecilije župe Marije Kraljice i sv. Jurja u Davoru, Dječji crkveni zbor župe Pohoda BDM u Voćinu, Dječji crkveni zbor “Marijina djeca” župe sv. Nikole Biskupa u Pleternici te dječji crkveni zborovi “Zrakice milosrdnog Isusa” i “Požeški slavuji” iz požeških župa sv. Leopolda Mandića i sv. Terezije Avilske. Prvi dio hodočašća odvijao se u Dvorani sv. Terezije Avilske gdje je sve sudionike pozdravio predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije Robert Mokri, nakon čega se svaki zbor predstavio s jednom ili više pjesama. Središnji događaj hodočašća dječjih crkvenih zborova bilo je euharistijsko slavlje koje je u požeškoj katedrali uz sudjelovanje svećenika iz požeških župa te središnjih biskupijskih ustanova predvodio generalni vikar Josip Devčić kao izaslanik požeškog biskupa Antuna Škvorčevića.
Pozdravljajući sve okupljene generalni vikar se na poseban način obratio djeci izražavajući radost zbog susreta s njima jer u njima osjeća iskrenost i otvorenost za Boga kojom su došli na hodočašće sv. Tereziji Avilskoj o 500. obljetnici njezina rođenja. Rekao je kako ona i nakon toliko mnogo godina opet iznova govori svojom veličinom, ljubavlju i predanjem za Boga jer je Božja riječ koju je ona duboko živjela u svom srcu uvijek nova, uvijek aktualna.
Homiliju je vikar Devčić započeo podsjećajući okupljene na starozavjetnog mudraca čija je riječ zapisana u navještenom odlomku Knjige mudrosti. Rekao je kako “starozavjetni mudrac zna da prava mudrost dolazi od Boga pa stoga za nju najprije moli. I to ne uzalud, jer je primio duh mudrosti. Bog daje duh mudrosti, a ne neki njezin izgled koji bi se iživljavao u površnoj rječitosti, kao što se mudrost znala izroditi, npr. kod starih Grka, ustvrdio je generalni vikar, nastavljajući: “Da je mudrac zaista primio mudrost vidi se iz toga što ju je zavolio više nego žezla i prijestolja. Nije uopće htio s njom uspoređivati sve bogatstvo i dragulje, jer je u njegovim očima, pod svjetlom mudrosti sve zlato kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato”. Zapitao je djecu i mlade što je za njih mudrost, koga bi mogli nazvati mudrim i razmišljaju li uopće o toj mudrosti koja od Boga dolazi? Jesu li je možda prepoznali u svojim profesorima, ili kome drugome?
Pokušao je pojasniti kako čovjek može biti inteligentan, pametan, ali prava mudrost dolazi samo od Boga, od onoga koji je izvor mudrosti. Rekao je kako je takvu mudrost posjedovala upravo sv. Terezija Avilska jer je u svom srcu i savjesti znala čitati Božju volju za sebe i sve svoje talente i sposobnosti ugraditi u Božji plan za sebe i Crkvu te je tako i postala obnoviteljica Crkve, a kasnije i prva naučiteljica Crkve. Istaknuo je kako se ona nije zadovoljila površnim, malenim nego je poučena Božjom mudrošću išla prema većem i boljem. Generalni vikar je mladima i djeci posvijestio činjenicu kako im je Bog dao određene talente, kao što je npr. lijepi glas te mogu njime hvaliti i slaviti Boga, a po njihovom iskrenom pjevanju, odnosno molitvi Bog čuje glas. Pohvalio je njihov trud i napor kojim uvježbavaju pojedine skladbe kako bi one u svojoj ljepoti odražavale sklad Božji te tako i drugima u crkvi na svetim misama pomažu da se po njihovom pjevanju uzdignu bliže Bogu i srcem dožive Otajstvo koje slave. Pozvao ih je da sa zahvalnošću čuvaju taj Božji dar kojim su obdareni te ga, zajedno s drugim darovima predaju Bogu u ruke kako bi ih u njihovoj iskrenosti i prostodušnosti učinio ispunjenim i radosnim ljudima.
Pri završetku euharistijskog slavlja mladi pjevači predvođeni generalnim vikarom pozdravili su Isusovu Majku moleći molitvu Anđeoskog pozdravljenja, a potom se preporučili zagovoru sv. Terezije Avilske moleći molitvu njoj u čast i pjevajući njezine riječi “Samo je Bog dostatan”. Generalni vikar potom je zahvalio svima na sudjelovanju i ljepoti pjesme kojom su ispunili požešku katedralu te ohrabrio njihovu ustrajnost i marljivost kako bi i iduće godine zajedno sa svojim zborovima hodočastili sv. Tereziji Avilskoj, moleći i slaveći pjesmom Boga.