Knjiga “Trojstvo” svetoga Augustina, koju je s latinskog jezika preveo te uvod i bilješke napisao dr. Marijan Mandac, umirovljeni profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, dvadeset i osma je knjiga u nizu otačkih radova toga autora, tiskana u nakladi Službe Božje. Uvod ima četiri poglavlja. U njima Mandac najprije prikazuje tijek Augustinova života, potom govori o Augustinovu spisu “De Trinitate”. Djelo je znamenito, iznimno opsežno, ogromnoga utjecaja, jedno od najmoćnijih djela što ih je čovjek, općenito govoreći napisao o Bogu. Bez dvojbe Augustin s djelom De Trinitate, smatra Mandac, stoji na samome vrhuncu među teolozima koji su igdje i ikada pisali o Trojstvu. Augustin je bio potpuno svjestan koliko je njegov spis De Trinitate težak za razumijevanje. Čak je otvoreno napisao da će po njegovu sudu biti mali broj ljudi koji su sposobni shvatiti napisano i rečeno u De Trinitate. Augustinu, vidi se, nije manjkalo iskrenosti, samokritičnosti i poniznosti što i jest odlika velikoga čovjeka. U trećemu poglavlju u uvodu Mandac razjašnjuje Augustinovo pismo kartaškome biskupu Aureliju. Augustin je tražio da se ono objavi zajedno s De Trinitate, ali da se to ipak učini odvojeno. Pismo ne pripada samome spisu. Augustin inače u pismu spominje određenu nepriliku vezanu uz objavljivanje njegova djela. To u poglavlju Mandac donekle razjašnjuje premda o događaju nije stekao punu jasnoću. Na različite zabilježbe i zapise u poglavlju redovito Mandaca potiče neka Augustinova izreka ili biblijski navod u De Trinitate. Često napominje i druga Augustinova djela jer je siguran da ona najbolje osvjetljuju, tumače i dopunjuju De Trinitate. Spis De Trinitate ne čita se lako. Ipak se čita s velikom korišću i pravom dobiti, ističe Mandac. (ika-sb/kj)

.