Uvodno biblijsko čitanje: “Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja Izraele! Veseli se i raduj iz sveg srca, Kćeri Jeruzalemska! Jahve te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla! U onaj dan reći će se Jeruzalemu: #!Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! Jahve Bog tvoj u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno, kao u dan svečan” (Sef 3, 14-18a).

1. U času Naviještenja, Mariju, “uzvišenu Kćer sionsku” (Lg 55), anđeo je pozdravio kao predstavnicu čovječanstva pozvanu dati svoj pristanak Utjelovljenju Sina Božjega.
Prva riječ koju je anđeo uputio je poziv na radost: “haire” što znači “raduj se”. Taj grčki izraz preveden je latinskom riječi “zdravo”, uobičajenim pozdravom koji kao da sasvim ne odgovara namjeri Božjega glasnika i cjelini toga susreta.
Doista je haire također bio pozdrav kojega su Grci često upotrebljavali, ali izvanredne okolnosti u kojima je ovaj put izrečen uzvisuju se nad raspoloženje uobičajenoga susreta. Ne smijemo zaboraviti da je anđeo bio svjestan kako donosi navještaj jedinstven u povijesti ljudskoga roda; stoga običan jednostavan pozdrav ne bi baš bio na mjestu. Izgleda da je više u skladu s izvanrednom okolnošću pribjeći izvornom značenju izraza haire, upravo “raduj se”. Kao što su trajno isticali, osobito grčki oci, navodeći različita proroštva, poziv na radost posebice priliči navještaju Mesijina dolaska.
2. Tu ponajprije mislimo na proroka Sefaniju. Riječi Navještenja pokazuju znakovitu sličnost s njegovim proroštvom. “Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja Izraele! Veseli se i raduj iz sveg srca, Kćeri Jeruzalemska!” (Sef 3,14). To je poziv na radost: “Raduj iz sveg srca” (Ondje 14). Tu je istaknuta nazočnost Gospodinova: “Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!” (Ondje 15). Eto i poticaja protiv straha: “Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke” (Ondje 16). Eto napokon i obećanja o spasonosnom Božjem zahvatu: “Jahve Bog tvoj u sredini je tvojoj, silni spasitelj!” (Ondje 17). Podudarnosti su tolike i tako izričite da nas navode priznati Mariju kao novu “Kćer sionsku”, koja ima mnogo razloga obradovati se zato što je Bog odlučio ostvariti svoj spasenjski naum.
Slični poziv na radost, premda u drugom sklopu dolazi iz Joelova proroštva:
“O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve učini djela velika… Znat ćete da sam posred Izraela…” (Jl 2,21-27).
3. Znakovito je također Zaharijino proroštvo, koje se navodi u vezi s Isusovim ulaskom u Jeruzalem (usp. Mt 21,5; Iv 12,15). Tu je razlog radosti, dolazak mesijanskoga kralja: “Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri Jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan… On ae navijestiti mir narodima” (Zah 9, 9-10). Napokon u knjizi Izaije proroka iz govora o brojnom potomstvu koje je znak Božjega blagoslova, probija navještaj radosti novome Sionu: “Kliči, nerotkinjo koja nisi rađala; podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer napuštena više djece ima negoli ona koja ima muža, govori Gospodin” (Iz 54,1).
U Mariji se potpuno ostvaruju tri razloga poziva na radost: spasotvorna Božja prisutnost uslijed njegova naroda, dolazak mesijanskoga kralja te nezaslužena nabujala plodnost. Ti razlozi opravdavaju bremenito značenje što ga tradicija pridaje anđelovu pozdravu. Pozivajući Mariju da dade svoj pristanak za ostvarenje mesijanskog obećanja i naviještajući joj najviše dostojanstvo Majke Gospodinove, anđeo nije mogao ne potaknuti je na radost. Doista, kako podsjeća Koncil, #!s njome, uzvišenom Kćeri sionskom, nakon dugog očekivanja da se obećanje ispuni, ispunjaju se vremena i ustanovljuje se nova Ekonomija, kad je Sin Božji od nje uzeo ljudsku narav da otajstvima svoga tijela oslobodi čovjeka od grijeha” (Lg 55).
4. Prikaz Navještenja omogućuje nam priznati Mariju kao novu “Kćer sionsku” koju Bog poziva na veliku radost. Izražava njezinu izvanrednu ulogu Mesijine majke, dapače majke Sina Božjega. Djevica prihvaća poruku uime Davidova naroda, ali možemo reći da je prihvaća uime cijeloga čovječanstva, jer Stari Zavjet proširuje ulogu davidovskoga Mesije na sve narode. (usp. Ps 2,8; 71,8). Po Božjoj namjeri poruka koja je njoj upućena namijenjena je cijelom čovječanstvu.
Za potvrdu te sveobuhvatnosti Božjega nauma možemo se sjetiti nekih ulomaka iz Staroga i iz Novoga Zavjeta, koji spasenje uspoređuju s velikom svadbenom gozbom svih naroda na brdu Sion. (usp. Iz 25,6…), te navještaju konačno pirovanje kraljevstva Božjega. (usp. Mt 20, 1-10).
Kao “Kći sionska”, Marija je Djevica Saveza koji Bog uspostavlja sa cijelim čovječanstvom. Očita je predstavnička Marijina uloga u tome događanju. I znakovito je što je ženi namijenjeno izvršiti to djelo.
5. Kao nova “Kći sionska” Marija je doista osobito prikladna ući u svadbeni Savez s Bogom. Više i bolje nego ikoji drugi elan izabranoga naroda, ona može darovati Bogu pravo srce Zaručnice.
S Marijom, “Kći sionska” nije više samo izraz za određenu zajednicu, nego označuje osobu koja predstavlja čovječanstvo i u času Navještenja odgovara na ponudu Božje ljubavi vlastitom zaručničkom ljubavlju. Ona tako na sasvim posebni način prihvaća radost što su je proroštva navijestila, radost koja tu, u ispunjenju Božjega nauma, doseže svoj vrhunac.