DNEVNIK JEDNOG PROGNANSTVA
Marko Bubalo: Nemam mamu – ali imam tebe, “Kršćanska sadašnjost”, Zagreb 1994.
Knjiga “Nemam mamu – ali imam tebe” nije samo potresno svjedočanstvo o hrvatskim i mađarskim izbjeglicama iz prebogate Baranje i Slavonije, koji su s vrećicom u rukama spas pronašli u susjednoj Madžarskoj, nego i zapis o stoljetnoj nazočnosti Hrvata u toj zemlji. Pisana kao župnikov dnevnik, pun detalja iz izbjegličke svakodnevice, susreta s vjernicima i svećenicima, knjiga je ilustrirana brojnim fotografijama u boji, te tabelama.
Župnik župe Tordinci u đakovačko-srijemskoj biskupiji Marko Bubalo imenovan je od biskupa Ćirila Kosa u listopadu 1991. za dušobrižnika hrvatskih izbjeglica u madžarskom gradu Pečuhu i okolici. Od tada je vlč. Marko Bubalo redovito pohodio izbjeglice u logorima i obiteljima, te pribavljao za njih putem Caritasa potrebnu hranu, odjeću i lijekove. Posebno ga je dirnula tragedija djece, među kojima je bilo dosta onih bez jednog ili oba roditelja, a kojima su se rat i patnja duboko utisnuli u dušu. “Nemam mamu – ali imam tebe”, kako je to u njezinu uvodu primijetio đakovačko-srijemski biskup Ćiril Kos, “svjedok je događanja. Ona je zahvala svima koji primiše gladne, bijedne, gole i protjerane”.
Knjiga donosi i brojne, vrlo vrijedne tabele s imenima izbjeglica po logorima, učenika po izbjegličkim školama, te imena onih koji su umrli u Madžarskoj. Većina izbjeglica o kojima je u knjizi riječ, vratila se u mirnije dijelove Hrvatske, čekajući povratak u rodna sela, pa će im ta knjiga ostati trajna uspomena i dokument o danima prognanstva. (SV)