Do kraja ih je ljubio

Poslije teških i mučnih dana i događaja u kojima je bio izdan, uhićen, lažno optužen i osuđen, pa raspet, umro i pokopan u grob zapečaćen carskim pečatom, činilo se da je Isusovu životu i djelu zauvijek došao kraj.

Činilo se da je Krist, Sin Božji koji je postao čovjekom, koji je radi nas i našega spasenja sišao s nebesa, maknut sa lica zemlje i zbrisan iz povijesti čovječanstva, zauvijek.

Evanđelisti su zapisali da se zbog svih tih događaja “zemlja potresla”. Da je “po svoj zemlji nastala tama”. Bio je to (još jedan) očiti znak i poruka zemlji, svemu pučanstvu i svim vremenima, da se temelji zemlje i čovjeka uzdrmaju i da se svi obzori ljudski zatamne i izvori pomute, svaki puta kad čovjek na zemlji izdaje, lažno optužuje i razapinje svoga Boga Stvoritelja i Spasitelja, kad ga izbaci iz svoje sredine, iz svojih ustava i zakona, iz javnog života… Tada upravo čovjek najviše strada, biva ogoljen, razapet na križu umire u svome čovještvu.

U Jeruzalemu je to u ono vrijeme Pilat učinio u ime Cezara. Drugi su to u povijesti činili u ime naroda i napretka (čovječanstva). Danas se to čini u ime ljudskih prava i slobode, koja je najveći, najljepši i najdraži “dar u kom sva blaga (upravo) Višnji nam Bog je do”.

Baš zbog svega toga, “jer je ljubio svoje, ona na svijetu, do kraja ih je ljubio”, Bog je izveo najveći zahvat u ljudsku povijest: Osuđeni, odbačeni, u grob ukopani Krist Isus (Rabi iz Nazareta) “uskrsnu, kako je rekao!”
I dođe k svojima, “stade usred njih i reče im: Mir vama!”

Tim jedinstvenim događajem Bog je izveo novo stvaranje i za vazda potvrdio svoj novi i vječni Savez sa zemljom i ljudima “miljenicima njegovim”. Vratio se usred svojih, u središte svoje Crkve, usred svake župne zajednice, u središte svijeta. Odlučan je da tu i ostane, kako reče “do svršetka svijeta”.

Apostoli su svjedočili da im je uskrsli Gospodin tada pokazao i pružio svoje ruke i svoje kopljem otvoreno srce. To je njegov uskrsni dar i poruka. Njegove su nam ruke ispružene da nam podare “kruh za život svijeta”, da nas uvijek dočekaju, podignu i prime u zagrljaj, da zajedno s našim rukama grade, za sve ljude, narode i vremena, bolji i blagoslovljen svijet. Uskrsli nam pokazuje i pruža otvoreno srce da na njegovoj ljubavi rastu i čiste se sve ljubavi svijeta. Da u toj ljubavi kultura života nadvladava prijeteću kulturu smrti, u nama, u našem narodu i svijetu. Sve nam to i danas Uskrsli nudi na svakoj svetoj Misi.

“I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina!” piše očevidac i sudionik Ivan apostol. Draga braćo i sestre u ovogodišnjoj uskrsnoj obradovanosti zajedno s vama pozdravljam uskrsloga Isusa, koji je u središtu svih naših župa, usred našega života, naših obitelji, naroda i svijeta…Dotaknimo i prihvatimo njegove ispružene ruke, otvorimo se njegovom otvorenom srcu i primimo njegove uskrsne darove “života izobilju”. Neka sve one božanske i ljudske vrednote koje je Krist na zemlji živio i uskrsnućem potvrdio, budu u središtu našega života i svijeta kao siguran temelj sreće i blagostanja, kako ovdje tako i u vječnosti.

Kristov uskrsni mir bio i ostao sa svima vama. Na dobro vam došlo uskrsnuće Kristovo. Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!
Vaš biskup +Ante