Dobranje, 2. 4. 2002. (IKA) – Posmrtni ostatci hrvatskih vojnika, koje su od 25. do 28. svibnja 1944. g. u Aržanu mučki ubili partizani i potom bacili u jamu Podi, pokopani su prošle godine u zajedničkoj grobnici uz župnu crkvu sv. Ivana Krstitelja u župi Dobranje Imotsko. Nad njihovim je grobom podignut spomenik, koji je na Uskrsni ponedjeljak, 1. travnja, blagoslovio mostarsko-duvanjski biskup dr. Ratko Perić, koji je zajedno s tridesetak svećenik služio misu za sve poginule.
U molitvu vjernika uključene su sve žrtve. Poimence su spomenuti, iz Aržana: Filip i Ilja Budić, Ilija Ljubičić-Čokarović, Jakov Dujmić, Ante Knezović, Ivan Pištelek i Frano Šošić; iz Ciste Velike – Jure Dajak, Ante Petar Lozančić i Stjepan Plejić-Pržić; iz Dobranja – Stjepan Burazin, Ante Ćubelić-Brucić, Mate Ćubelić, Bože Ćubelić-Jaman, Bariša i Jakov Ćubelić-Tokušić, Mate i Božo p. Nikole Milardović, Mate Ćubelić Pavlov, Božo Vrljić Stjepanov i Ivan Vuletić; iz Lokvičića – Josip i Marijan Mustapić; iz Medova Doca – Ivan Džaja; iz Podbablja Gornjeg – Ivan Buljan, Ivan Ćapin, Jure Gabelica, Mate Gudelj i Ante Trutin; iz Druma – Ante i Mijo Vladimir Tolić; iz Grubina – Ivan-Ivača Jonjić, Jure Karin, Ante Josip i Ivan Josip Vuković te Jakov Žužul; iz Poljica Imotskih – Luka Danijel Domljan; iz Prološca – Jure Buljan i Jozo Lasić; iz Ričica – Ivan Topalušić; iz Slivna – Mate Čale i Jure Vrdoljak; iz Studenaca Imotskih – Ivan Bilić, Ante Bilić-Nosić, Mirko Meštrović, Jure Prka-Matičić, Mirko Prka-Ravčić i Tadija Šakić-Miljkov; iz Sviba – Ivan i Mijo Bodrožić-Džakić, Marijan Bodrožić-Selak, Mate i Stipan Čondić-Begov, Marijan i Petar Čondić-Jurkić i Stipan Galić-Pezarić; iz Vinjana Donjih – Ante Prka; iz Vinjana Gornjih – Mate Kutleša; iz Zmijavaca – Marko Milas, Mijo Mrkonjić, Stjepan Ujević Josipov i Stipan Ujević; iz Šumeta – Jozo Lasić; iz Kamenskoga – Ante Krolo; iz Tijarice – Jure Omrčen, Ivan, Mirko i Ivan Pavić; iz Gljeva – Mate Žmire, Luka Mrđen i Petar Vojković; iz Otoka – Ante Milanović-Litre; iz Podosoje-Runovića – Stipe Jerković; Iz hercegovačkih mjesta, Bukovice – Toma Kukić; iz Miljaca, župa Seonica – Ante i Jozo Bagarić; iz Bijača – Ante Čuže; iz Crvenog Luga – Mate Petrušić; iz Graba – Vlado Grbavac, Pero Markotić, Pavao i Stjepan Mihaljević; iz Grabovnika – Mate i Nikola Mišetić, iz Grede – Ivan Tolj; iz Klobuka – Ante Herceg i Ivan Skoko.iz Donjih Mamića – Ante Zadro; iz Drinovaca – Mirko Majić; iz Drinovačkog Brda – Ivan Roso; iz Vranjače-Roško Polje – Ilija Prka; iz Lisica – Ivan Bilić; iz Lisikovače – Ante Matić; iz Proboja – Markan Čuvalo; iz Radišića – Marijan Tomić; iz Ružića – Jozo Ćutuk; iz Šipovače – Jakov i Marko Grbavac; iz Vašarovića – Mijo Matijašević, Srećko Šiljeg i Stanko Vukojević; iz Vinice – Jure Grgić, Pere Urtić, Stipe i Stipan Jurčević, Dane Čalić; iz Pasiča – Ante Dudić, Stipe i Mate Čalušić, Ivan Bundović, Mate Šiško i Petar Ćurković; iz Vitine – Ante Boras, Marijan i Stojan Brkić; iz Vojnića – Nikola Čuljak i Nikola Čuljak-#!Anđelkić#!; iz Tihaljine – Jerko Bukić, Andrija i Marko Primorac, Mirko Kolak i Petar Tolić; iz Tomislavgrada – Ante i Josip Bagarić, Andrija Kovačević-#!Jambo#! i Marijan Skočibušić; iz Posušja – Ivan Bago; iz Broćanca – Ante Bašić. Popis žrtava još nije upotpunjen.
Među rodbinom ubijenih bila je i supruga jednoga domobrana i njegova kćerka koja se rodila poslije njegove pogibije.
Splitsko-dalmatinski župan prof. dr. Branimir Lukšić uz spomenik nevinim hrvatskim žrtvama istaknuo je da su neke zemlje poznate po brojnim jezerima ili planinskim odmaralištima, dok je Hrvatska prepoznatljiva po grobnicama i kosturnicama svojih branitelja i žrtava, od Bleiburga do Ovčare, od Markovićević i Podinih jama, do Kevine jame i Jazovke. Oni koji su htjeli da nestanemo kao narod pokušali su izvršiti memoricid nad mrtvima, zatrti sjećanje na njih. Kad su mislili da će te jame ostati nepoznate i preorane, mrtvi su iz njih izišli na osudu svojih ubojica. Nisu osvajali tuđe niti su ubijali vlastiti narod radi krvave utopije – kazao je dr. Lukšić.
Župnik don Lovre Žuljević zahvalio je svima koji su omogućili podizanje tog spomenika, te podsjetio da su među ubijenima neki u jamu bačeni još živi, te da u molitvu valja uključiti kako nevine žrtve, tako i njihove mučitelje. (j04020mm/sv)