Dobrostivost i čovjekoljublje

“Pojavila se dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga.” (Tit 3,4)
Upućujem iskrenu i srdačnu čestitku, prigodom proslave blagdana Božića, svim katoličkim vjernicima i svim ljudima dobre volje! Neka sveti dan Rođenja Onoga koji je Prijatelj i Spasitelj čovjeka, donese svima – osobito najpotrebnijima među nama – svjetlo utjehe i nade, radosti i mira!

“Pojavila se dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga.”
Ukoliko ovih dana nismo dopustili da nas zaslijepe blagdanska svjetla i zagluši vanjska buka, koja nas čini nesposobnima za sabranost i duhovnu osjetljivost, božićni će nas blagdan i ove godine srcem i dušom približiti onom jedinstvenom otajstvu Djeteta “povijenog u pelene i položenog u jasle”. Da, Božić je uvijek isti, već 2000 godina je takav, ali je i uvijek nov, uvijek nov doživljaj susreta s vječno novom porukom Božje ljubavi, u svakom novom trenutku našeg života i povijesti. Božić je susret s tajnom: a najdublje je čovjekovo iskustvo, upravo iskustvo tajne.

“Dobrostivost i čovjekoljublje.”
Sva je božićna poruka sadržana u to malo riječi. Dijete u jaslama je objava Boga nevidljivoga i nedohvatljivoga, a on je Bog dobar, Bog čovjekoljubac, on je dobrodošao čovjeku, za čovjeka je uporabljiv. Naš Bog nije takav da čovjek ne zna što bi s njim. Naprotiv, s njim se i te kako može! Ta on je čovječan i čovjekoljubiv Bog, Bog za čovjeka. Sva je kršćanska vjera, vjera u Boga koji voli čovjeka. Doduše, ne na način roditelja koji bi udovoljavao svim željicama svog djeteta pa ga time i razmazio i onesposobio za život, nego na način Onoga koji svojom dobrotom prati čovjeka, daruje mu dostojanstvo i talente, ali i poziva na nošenje odgovornosti, pa i križeva.

“Dobrostivost i čovjekoljublje.”
Ta je božićna poruka hitan i bitan poziv svim kršćanima i svim ljudima dobre volje. Jer ono što doista mijenja situaciju u našem svijetu: u braku i obitelji, u školi i uredu, u tvornici i vojsci… jest upravo ljudska dobrota, ljubav. Gdje nje ima, tu je svijet čovječan, svijet za čovjeka, biblijski – Kraljevstvo Božje, Papinim riječima: tu vlada civilizacija ljubavi i života. U suprotnom, svijet egoizma, gdje se samo traže vlastita prava a ne prihvaćaju vlastite odgovornosti i ne poštuju tuđa prava, takav je svijet pustinja duha i civilizacija smrti.

Dakako, prava dobrota povezana je i s istinom, prihvaćanjem i življenjem istine o braku i obitelji, o poštivanju života, o socijalnoj pravdi… Dijete iz Betlehema poziv je osobito na poštivanje slabih i nemoćnih (pomislimo samo na nerođene ili na paralizirane), tihih i posljednjih.
Božić je. Čarobni su zvuci božićnih zvona i melodija, dragi su božićni ukrasi, darovi i čestitke, obiteljska i župna slavlja i druženja. Ipak, ako i svega toga ne bismo imali, božićno je Dijete tu uz nas – kao znak i sigurnost, kao poziv i poslanje. Božić je, radujmo se! Pružimo i svojim bližnjima malo dobrote i pažnje, malo radosti! I naša će osobna radost tada biti veća.

Neka vam je, braćo i sestre, osobnim mirom i radošću te obiteljskim skladom u ljubavi – blagoslovljen ovogodišnji Božić, a novom vjerom i nadom ispunjena Nova 2005. godina!

+ Ivan Milovan, biskup
Poreč, blagdan sv. Mavra 2004.