Doc. dr. Klara Ćavar i dr. Vikica Vujica: „Crkva i mladi. Analiza Finalnog dokumenta Sinode biskupa o mladima“

„Mladi traže od Crkve da briljira autentičnošću, primjerom, kompetencijom, suodgovornošću i kulturnom snagom, proročki zauzetu u borbi protiv socijalne nepravde. Mladi osobito žele da se u Crkvi usvoji stil dijaloga koji će biti otvoreniji i manje pokroviteljski. Dokument sa simpatijom govori o ‘zdravom nemiru mladih’ koji treba biti prihvaćen, poštovan i praćen, polažući povjerenje u njihovu slobodu i odgovornost. Mladi u puno aspekata mogu biti ispred svojih pastira – primjer apostola Ivana i Petra. Mladima nije cilj da budu stavljeni u središte, da budu središnja tema o kojoj se raspravlja, nego im je cilj da pastiri razumiju kako mladi imaju jednaku vrijednost kao i odrasli, da su jednako odgovorni“ poručuju dr. Ćavar i dr. Vujica, tumačeći slika Ivana i Petra koji zajedno trče k istom cilju. „Mlađi Ivan brže trči, prije stigne. On predstavlja sliku mladih koji brže reagiraju na nove podražaje, hrabriji su otvoriti se novosti. Petar je starac, trom, spor, ali njegova hrabrost očituje se u tome što se ne boji Ivana, nego ga pušta da trči prvi. Upravo stoga Ivan, iako dolazi prvi na cilj, iz poštovanja čeka starca i daje mu prvenstvo. To je slika Crkve kakvu mladi žele i poštuju“ poručuju autorice izlaganja Ćavar i Vujica u analizi Dokumenta Sinode biskupa o mladima.

U Dokumentu se navodi da su „sinodski oci nezadovoljni župnim pastoralom koji nije uvijek u stanju odgovoriti na potrebe mladih. Ističe se da su župe često posvećenije administraciji te ih se često doživljava kao administrativne urede, a manje kao dom u koji se može svratiti. Župa ima teškoću postati mjesto susreta mladih, dok sadašnja kršćanska inicijacija nije sposobna zadržati mlade i nakon krizme završavaju s formacijom. Stoga treba premisliti postavku kateheze i bazirati se na osobnom praćenju“ interpretirala je dokument dr. Vujica. „Pratiti mlade je odgovorna i zahtjevna zadaća, koja se odvija na više razina: psihološkoj ili psihoterapijskoj, duhovnoj. Praćenje se može odvijati pojedinačno, u skupinama ili udrugama. Zanimljivo je da kada se govori o individualnom duhovnom praćenju, ističe se da ono nije ekskluzivno rezervirano zaređenim službenicima i redovnicima, nego se osjeća potreba za ‘duhovnicima’, očevima i majkama s dubokim iskustvom vjere i ljudskosti. Naglašava se i vrijednost osoba posvećenog života, osobito ženskog i laičkog, koji uključuje zrele i mlade, dobro formirane osobe. Ne podcjenjujući niti zanemarujući središnju ulogu svećenika u župnom pastoralu, župe bi se mogle pozabaviti i tom vrstom ne-pokroviteljskog pastorala koji je izgrađen na osobnoj patnji i potrazi osoba koje su tražile svoj put“ rekla je dr. Vujica.

Dokument upozorava i na problematiku „nepripremljenosti svećenika koji ne znaju adekvatno propitivati osjetljivost mladih, nedovoljnu posvećenost u pripremanju homilija i predstavljanju Riječi Božje, pasivnu ulogu koju su dodijelili mladima unutar kršćanske zajednice, teškoću Crkve da dadne razlog vlastitih doktrinarnih i etičkih stavova nasuprot suvremenom društvu, što su razlozi koji današnje mlade drže udaljenima od Crkve“.

„Kada govori o sinodalnosti kao načinu vođenja Crkve, Dokument ističe kako se svi crkveni subjekti moraju aktivno uključiti. Što se tiče mladih, ističe potrebu postaviti ih na suodgovorna mjesta u mjesnim Crkvama, u biskupskim konferencijama i u sveopćoj Crkvi. Ne isključuje se ni osnivanje institucije u Vatikanu koja bi predstavljala mlade na međunarodnoj razini“ rekla je dr. Vujica.

Među nedostacima koje susrećemo u Crkvi, Dokument navodi da „mladi smatraju kako ne primaju dovoljno pažnje, osjećaju da vlada određena vrsta autoritarizma ili paternalizma. To se posebno odnosi na pitanje uloge žene u Crkvi. Kod teme ‘Žene u sinodalnoj Crkvi’ o ulozi žena u crkvenoj zajednici, riječi su jasne u korist promjena pastoralne prakse kako bi i žene mogle sudjelovati u crkvenim procesima odlučivanja. Radi se o dužnosti pravde koja svoje nadahnuće crpi u načinu kako se Isus ophodio s muškarcima i ženama svog vremena i u važnoj ulozi koje ženske osobe imaju u Bibliji, povijesti spasenja i u životu Crkve“ istaknula je dr. Vujica. Dokument podsjeća da Biblija predstavlja muškarca i ženu kao ravnopravne partnere pred Bogom, a diskriminacija na temelju spola uvreda je ljudskog dostojanstva.

Biskupska sinoda o mladima pod nazivom „Mladi, vjera i razlučivanje zvanja“ od 3. do 28. listopada 2018. g. u Rimu je okupila 266 sinodskih otaca i 34 mladih od 18 do 29 godina sa svih kontinenata. Pravo glasa na sinodi imalo je 268 osoba, a žene koje su sudjelovale na sinodi nisu mogle glasati. U polemičnom stavu sudionika Sinode, svi su paragrafi potvrđeni s 2/3 većinom, uključujući i teme koje se odnose na seksualnost i na ulogu žene u Crkvi, no to su ujedno i teme s najvećim brojem ‘protiv’. Paragraf Finalnog dokumenta broj 39., „Pitanja mladih“ imao je 195 glasova ‘za’ i 43 ‘protiv’, gdje su mladi tražili „da se Crkva jasno izrazi o pitanjima seksualnosti jer je često viđena kao prostor osude i kažnjavanja“.

Slika učenika na putu u Emaus prožimala je duh Sinode. Isus prati učenike, sluša ih, postavlja im pitanja, poučava ih i na taj način im otvara oči. Glagol ‘slušati’ najčešće se spominje u Dokumentu, na Sinodi se naglasila autokritika zbog nedostatka slušanja. „Od početka Dokument naglašava kako je mladima stalo da ih se uzme za ozbiljno, da ih se sluša, da ih se prati kako se ne bi osjećali napuštenima. Službena Crkva kroz taj Dokument zauzela je stav slušanja i praćenja. Opredijelila se da mlade ne gleda kao primatelje koje treba napuniti određenim uvjerenjima, nego zajedno s njima hoditi. Kao posebnost te Sinode ističe se da se na Sinodi nije govorilo o mladima, nego su mladi govorili. Sinoda je mnoge podsjetila da su mladi važni članovi društva i Crkve koje treba uvažavati i na koje moramo ozbiljno računati“ istaknula je dr. Vujica, poručivši: „Dokument daje do znanja kako mladi vole i hoće slušati, ali samo one koji imaju što ponuditi. Autoritet ih ne straši da bi ga slijepo slušali. Puno je važnije znati se pobrinuti za njih na njihov način. Mladi kao subjekti Crkve, mladi koji tumače, pričaju jedni drugima o iskustvu Crkve. Tako mladi postaju i jesu apostoli misionari, na što ih Sinoda i poziva. Da bismo bili navjestitelji, ne moramo biti profesionalci, nego moramo biti u službi Crkve, dakle, svi mi koji Crkvu doživljavamo kao svoju majku i dom u kojem smo dobrodošli“.

Sinodski dokument obrađuje i temu „Odgojna uloga Crkve“ gdje ističe da odgojne crkvene institucije traže način kako prihvatiti sve mlade, neovisno o njihovom religijskom opredjeljenju, kulturnoj pripadnosti, osobnoj, obiteljskoj ili socijalnoj situaciji. „Na taj način Crkva daje temeljni doprinos cjelovitom odgoju mladih u najrazličitijim dijelovima svijeta. To se ostvaruje kroz školski odgoj na svim razinama i u centrima za profesionalnu formaciju, koledžima i sveučilištima, centrima za mlade i oratorijima. Kroz odgojnu zadaću i ljudsku promociju Crkva na najbolji način svjedoči navještaj Evanđelja. Kada je inspirirana i usmjerena k međukulturalnom i međureligijskom dijalogu, odgojna uloga Crkve je i od ne-kršćana prihvaćena kao autentičan oblik ljudske promocije“ citira dr. Vujica navode iz Dokumenta, koji dotiče i utjecaj digitalnih sredstava, mogućnosti i opasnosti povezane s njima i predlaže ‘digitalnu evangelizaciju’.

U Dokumentu se navodi da su odgoj i obrazovanje, škole i sveučilišta, mjesto cjelovite formacije. „Njihova uloga proistječe i iz činjenice da velika većina mladih upravo u odgojno-obrazovnim institucijama provodi najviše vremena. U nekim dijelovima svijeta osnovno obrazovanje stavljeno je kao prvi zahtjev koji mladi upućuju Crkvi. Stoga je važno da kršćanska zajednica pokaže svoju značajnu nazočnost u tim prostorima s dobro pripremljenim kadrom, adekvatnim studentskim kapelanijama i da se odgovarajuće zauzme u kulturnom području. Katoličke odgojne institucije očituju zauzetost Crkve za cjelovitu formaciju mladih. Radi se o vrlo vrijednom prostoru za susret Evanđelja s kulturom jednog naroda i za razvoj istraživanja. One su pozvane ponuditi model formacije koji će biti sposoban voditi dijalog između vjere i suvremenih pitanja, s različitim antropološkim perspektivama, s izazovima znanosti i tehnike, s promjenama društvenih običaja i sa zauzetošću za pravdu“ ističu Ćavar i Vujica, zaključujući da je i u tom Dokumentu naglasak na Crkvi izlaska. „Potrebno je imati na umu da je puno više mladih izvan Crkve, čak i onih koji se smatraju katolicima, te je neophodno biti tamo gdje su mladi, ići im ususret. Takva vrsta pastorala potvrđuje da su mladi najbolji evangelizatori mladih. Sa sposobnošću pokazati kako imaju ‘ono nešto više’, svjedočiti kršćansku vjeru i zadobiti povjerenje drugih mladih“ poručuju dr. Klara Ćavar i dr. Vikica Vujica u analizi Finalnog dokumenta Sinode biskupa o mladima.