Zagreb, (IKA) – U drugom dijelu “Lirike Velikoga petka”, tradicionalnog dijela programa Svečanosti Pasionske baštine, u srijedu 23. ožujka u Društvu hrvatskih književnika u Zagreb u dodijeljene su nagrade autorima najboljih djela na temu pasije. Riječ je o natječaju koju su zajedno organizirali udruga Pasionska baština i Društvo hrvatskih književnika. Na ovogodišnji natječaj javilo se 38 književnika, a Povjerenstvo u sastavu Sanja Nikčević, Božidar Petrač, Ante Stamać i Davor Šalat je s obzirom na jubilarne 25. svečanosti Pasionske baštine odlučilo nagraditi pet pisaca.
Prva nagrada dodijeljena je Ivanu Nadilu za pjesničku zbirku “Topot drugog konjanika”. Drugi konjanik očito je drugi jahač apokalipse, onaj crveni koji simbolizira krv i ratne strahote. U zbirci se nalazi 35 pjesama nadahnutih Domovinskim ratom, a napisanih u kratkoj nevezanoj formi, često šturijoj i sažetijoj od haikua, sa samo jednom ili čak s pola rečenice.
One su iznimno duboko promišljene i potresne, bilo da je riječ o sjećanju na trenutak početka rata, spomen na prijateljeva sina, na stradalnike općenito ili na neka vrlo poznata imena poput Blage Zadre, Gordana Lederera, Pava Urbana ili Siniše Glavaševića. Iskazana u svježem pjesničkom slogu cijela zbirka doima se kao novost u sadržajnom i formalnom smislu središnjih tematsko-motivskih grozdova boli i patnje, stoji u obrazloženju.
Prvu drugu nagradu dobio je Tomislav Šovagović za prozno-lirski “Vukovarski križni put”. Autor se čvrsto drži strukture pobožnosti križnoga puta, no sadržajno ga smješta u vukovarsku sredinu i u 1991., a cijelu muku Kristovu u četrnaest postaja te s uvodnom i završnom molitvom sagledava iz očiju neznatne žene, radnice “Borova”, udovice i starice. Vukovarska kalvarija do kraja se poistovjećuje s Kristovom, odnosno Kristova pasija uključuje vukovarsku tragediju iznimno dojmljivo i potresno.
Druga druga nagrada dodijeljena je Mirku Ivanjeku za prozu “Dugi put patnje”. Autor poseže za biblijskim tekstom s početka Knjige postanka, s izgonom iz raja, prvobitne nevinosti Adama i Eve, te se prebacuje u vrijeme Joakima i Ane, vrlo vješto nastojeći prereći put patnje koja svoj smisao nalazi u činu “commentium divinum” utjelovljenoj Božjoj riječi. Povjerenstvo ističe kako “nije nipošto riječ o pukoj ilustrativnosti i parafrazi biblijskih tekstova i događaja, nego o autorovoj vrsnoj literarnoj snazi kojom pokušava dokučiti izvore, razloge kontinuiteta i dubinu patnje u ljudskoj povijesti. Pripovijest je napisana vrlo dojmljivim jezikom, te otkriva autorovo pripovijedačko umijeće”.
Stjepan Škvorc dobitnik je prve treće nagrade za dramu “Na raskršću”. Autor je srednjovjekovni moralitet uspješno prenio u današnje doba, međimursko raskrižje na koje dolazi razočarani poduzetnik u dugovima pred bankrotom koji odlučuje skončati svoj život. No Bog mu ne dopušta da digne ruku na sebe nego šalje Mihaela da pomogne čovjeku u borbi za njegovu dušu s Luciferom. Premda religiozan, suvremeni čovjek zbunjen je pred pojavom duhovnoga bića i olako daje svoju dušu, ali njegovu slabost u kušnjama potpomažu dobra djela i molitve. Živa i dinamična drama do kraja vodi do neizvjesnoga raspleta. Napisana je u dvije verzije kajkavskoj koja ima originalnost prostora i vremena, i štokavskoj koja je pogodna za prilagodbu drugim dijalektima, istaknuto je u obrazloženju.
Posljednju, drugu treću nagradu dobila je Zdenka Matijaš Jozić za zbirku pjesama “Trska koja misli”. Riječ je o zbirci od devedeset soneta vezanoga stiha. Autorica piše o vječnim temama: o životu i strahu, bijegu i boli, ljubavi, prirodi i vjeri, pokazujući kako ono što zovemo klasičnim, tradicionalnim stihom, ima svoju nepatvorenu svježinu i svoju vrijednost.
Sve su teme nadahnute Kristovom mukom. Pisci dolaze iz raznih dijelova naše zemlje, od juga do sjevera, i pripadaju različitim naraštajima, što vodi do zaključka da su pasionske teme nepresušno vrelo nadahnuća za sve naraštaje.
Nagrade je nagrađenim piscima uručio predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač.