U ispitnoj komisiji bili su: predsjednik ispitne komisije prof. dr. Mauro Mantovani, SDB, rektor Papinskog sveučilišta Salesiana; moderator disertacije prof. dr. sc. Mario Oscar Llanos, SDB, dekan Fakulteta odgojnih znanosti; prof. dr. sc. Giuseppe Biancardi, SDB, drugi relator, prof. dr. sc. Ubaldo Montisci, SDB, treći relator, prof. dr. sc. Kevin Otieno Mwandha, SDB, prisutan u svojstvu zamjene generalnog Tajnika spomenutog sveučilišta.

Obrani su nazočili vrhovna predstojnica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova s. Dobroslava Mlakić, SCJ, savjetnica s. Kristina Tunić, SCJ, prof. dr. sc. Carmelo Dotolo, dekan Fakulteta misiologije pri Papinskom sveučilištu Urbaniana, doc. dr. sc. don Zdenko Dundović, pročelnik Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru, doc. dr. sc. don Elvis Ražov, profesor na spomenutom Odjelu, doc. dr. sc. Diana Nenadić-Bilan s Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, , tajnica Teološko-katehetskog odjela Arijana Mračić, te ostali prijatelji i poznanici.

Disertacija je podijeljena u pet poglavlja. U obradi teme korištena je analitičko-kritička metoda i storiografski pristup. U prvome poglavlju donosi se opis konteksta života i djelovanja Katoličke Crkve u Hrvatskoj s obzirom na političko-socijalne i kulturalne uvijete. U drugome se donosi povijesni presjek razvoja hrvatske kateheze, posebice njezina metodološka obnova. Polazeći od rezultata prvoga dijela hrvatskog katehetskog pokreta, u središnjem, trećem, poglavlju donosi se periodizacija katehetskog pokreta u Hrvatskoj od 1965. do 2018. godine u kojem se identificira deset faza njegova razvoja s obzirom na obnovu župne kateheze, a pri čemu se u međusoban odnos stavljaju tri razine: promicateljska, normativna i praktična. U četvrtom poglavlju, koje donosi detaljnu analizu katehetskih dokumenata, u različitim fazama njihova nastajanja i provedbe, utvrđuje se identitet kateheze u Hrvatskoj na normativnoj razini, a u petom se analizira kristalizacija obnoviteljskih nastojanja u odabranim, stranim i domaćim, katehetskim priručnicima koji su označili razvoj župne kateheze u nas.

Disertacija se temelji na neobjavljenim izvorima, prikupljenim u šest hrvatskih arhiva i jednom vatikanskom. Radnja donosi brojne zanimljivosti i novosti ne samo o postkoncilskoj obnovi kateheze u nas, već i onoj u prvoj polovici 20. stoljeća.

S. Marijana Mohorić rođena je 25. kolovoza 1979. godine u Rijeci. Osnovnu školu završila je 1994. godine u Donjem Jelenju, a Prvu riječku hrvatsku gimnaziju u Rijeci 1998. U Družbu sestara Presvetog Srca Isusova stupila je 1994. godine. Prve zavjete položila je u Rijeci 2000. godine. Tijekom juniorata radila je na župama Krnjevo, Lovran, Gornja i Donja Drenova, te u svetištu BDM na Trsatu, i studirala na Teologiji u Rijeci, područnom studiju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje je diplomirala 2006. godine. Iste godine poslana je na studij u Rim. Na Papinskom sveučilištu Salesiana, pri Fakultetu Odgojnih znanosti 2009. godine završila je specijalistički studij u pastoralu mladih i katehetici. Od 2012. do 2018. godine bila je članica vrhovnog vijeća i tajnica Družbe sestara Presvetoga Srca Isusova, a od 2014. do 2018. godine i voditeljica Povjerenstva za pastoral mladih i animaciju zvanja. Od akademske godine 2016./2017. predaje na Teološko-katehetskom Odjelu Sveučilišta u Zadru kao vanjski suradnik.