Ispitno povjerenstvo, uz nazočnost mentora, sačinjavali su doc. dr. sc. Goran Sunajko, predsjednik komisije, doc. dr. sc. Ljudevit Fran Ježić, član te izv. prof. dr. sc. Nenad Malović kao vanjski član.

U doktorskoj disertaciji obrađena je tema „Osoba i vjera u fenomenologiji religije Bernharda Weltea“ (1906-1983.). Doktorski rad podijeljen je u dvije temeljne cjeline – u prvoj se razmatra pojam osobe, dok se u drugoj diskutira o pojmu vjere kod Bernharda Weltea. B. Welte bio je učenik Martina Heideggera i stoga na liniji heideggerijanskog i također, husserlijanskog mišljenja. Welteova razmišljanja započeta na metafizičkoj razini, koju on sam nastoji prevladati na način mišljenja Boga od bitka samoga prema božanskom Bogu koji se misli i otkriva u onome Ništa, ako ga se kategorijalno pokuša pojmiti (od bitka prema biću) te u religijskoj objavi, koja je kršćanstvu specifična i zapravo osnov. Temeljni okvir koji je poslužio i kao podloga prvom dijelu rada jest Welteovo djelo Gesammelte Schriften I/1 Person. U cjelini o Osobi istog djela, Welte predstavlja svoje viđenje ljudskog postojanja i fenomene koji su uz postojanje vezani te iznosi, slijedom toga, originalni koncept ljudske osobe u cjelini. Taj je koncept na tragu aristotelovsko-kršćanske ideje o čovjeku, međutim, Welte ovu sliku o čovjeku u bitnome obogaćuje i posuvremenjuje, pri čemu to obogaćenje ni po čemu ne odudara od netom navedene klasične ideje. To obogaćenje se sastoji u Welteovoj razradbi osobe u kontekstu razgovora, jezika, kršćanstva i svijeta općenito, pri čemu čitavim izlaganjem dominira tema dijaloga. Nadalje, iznimno se važnom pokazala tema odlučnosti i slobode, još jednog istoimenog Welteova spisa Odlučnost i sloboda iz 1966. godine gdje on promišlja u slobodi kao čovjekovoj specifično duhovnoj kategoriji i uz nju vezanoj savjesti kao čovjekovu duhovnu putokazu prema dobru. Teme nade, straha i tjeskobe su također kod Weltea vezane uz ljudsko postojanje. Pri kraju prve cjeline, doktorandica je u međusobno povezanim poglavljima promišljala, na tragu B. Weltea, o ljudskom postojanju kroz prizmu igre i sreće.

U drugoj cjelini rada za autoricu je krucijalno Welteovo djelo Filozofija religije koja je objavljena na hrvatskom jeziku 2016. g. Welte ovdje iznosi svoja promišljanja o temeljnim aspektima vezano uz pojam vjere i poglavito njenog izvršenja. Na samome početku drugoga dijela riječ je o trenutku kada Welteova filozofija religije 1949. g. postaje fenomenologijom religije, pri čemu je dan svojevrsni uvod u fenomenološku filozofiju uopće. Srž drugog dijela odnosno cjeline rada jest tema Boga kao začetnika religije te s njim čovjekova odgovora koji je sadržan u vjeri i njenom izvršenju. Izvršavanje vjere, kao njeno iskušavanje, ponajprije u svijesti, a zatim i djelovanju, jest fenomenologijski aspekt religije kod Weltea prema Suzani Maslać. Na obrani je posebno došla do izražaja teza doktorandice da se fenomenologija religije B. Weltea dade izvesti iz tzv. kasnog Husserla, što je ona držala iznimno važnim, za razliku od tzv. ranog Husserla. U ovom se dijelu rada doktorandica također dotiče, na tragu Welteovih promišljanja, njemačkog mistika M. Eckharta koji je u svojim filozofsko-teološkim djelima predstavljao nadahnuće Bernhardu Welteu. Kao istinski filozof religije, Welte nije zaobišao ni njene suprotnosti od kojih je ateizam najizraženiji. Stoga su završni dijelovi rada posvećeni upravo ovoj temi, pokušavajući dati, barem i djelomični, odgovor, na tako staro, ali i tako novo pitanje, je li govor o Bogu i vjerovanje u Njega (još) uvijek moguć unatoč kaotičnosti i zlu koje je prisutno u svijetu? S Bernhardom Welteom smo zaključili da je to moguće.

Suzana Maslać rođena je 15. siječnja 1988. godine u Osijeku. Na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Đakovu je 2007. godine upisala filozofsko-teološki petogodišnji studij. Pod vodstvom mentora izv. prof. dr. sc. Stjepana Radića obranila je 2012. godine diplomski rad pod naslovom Eksplikacija fenomenologije religije Martina Heideggera u izabranim djelima. Od 2013. godine pa sve do 2015./16. godine boravi na Sveučilištu u Beču (Universität Wien), pri Institutu za filozofiju, kao stipendist Pastoralnog Foruma (Pastorales Forum. Förderung der Kirchen in Ost (Mittel) Europa) gdje započinje svoj poslijediplomski doktorski studij filozofije. Godine 2016. upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu, poslijediplomski doktorski studij iz filozofije.

Od ožujka 2015. zaposlena je kao asistent pri katedri filozofije Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku gdje sudjeluje u izvođenju nastave kolegija Ontologija i Filozofska antropologija te seminara i izbornih kolegija.