Zadar, (IKA) – Svećenik Zadarske nadbiskupije don Marino Ninčević uspješno je obranio doktorsku disertaciju iz društvenih znanosti, polje pedagogija, grana opća pedagogija i školska pedagogija te je stekao akademski naslov doktora znanosti u četvrtak 12. travnja na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Doktorsku radnju naslovljenu “Samoprocjena pedagoških kompetencija srednjoškolskih vjeroučitelja” izradio je na 422 stranice pod vodstvom mentorice prof. dr. Dubravke Maleš. Uz nju, u ispitnoj komisiji bili su predsjednica povjerenstva prof. dr. Ana Sekulić-Majurec i predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK dr. Ivica Pažin s KBF-a u Đakovu.
Tekst rada podijeljen je u šest poglavlja koja čine dvije tematske cjeline: teorijski i empirijski dio. Uz uvod i zaključak, teorijski dio rada obuhvaća poglavlja Religijski odgoj – dio cjelovitog odgoja, Vjeronauk u školi i Kompetencije nastavnika katoličkog vjeronauka – vjeroučitelja. Empirijsko istraživanje prikazano je u poglavlju Empirijsko istraživanje kompetencijskog profila vjeroučitelja u srednjim školama. U poglavlju “Religijski odgoj – dio cjelovitog odgoja” dan je pregled društvenog i kulturnog konteksta te novi i složeniji zahtjevi u odgoju i obrazovanju. Analizirani su pojmovi odgoja, religije i religijske prakse koji su posljednjih desetljeća doživjeli duboku promjenu. Prikazano je da je za religioznog čovjeka religiozni odgoj sastavni dio cjelovitog odgoja. To opravdava religijsku nastavu u školi. Naglasak je stavljen na odgoj i odrastanje mladih u kontekstu religijskog pluralizma te na obilježja (ne)religioznosti tipična za mlade. Poglavlje “Vjeronauk u školi'”opisuje modele, teorije i ciljeve školskog vjeronauka u RH. Analizira mjesto vjeronauka u školi kao jedno od najzahtjevnijih pedagoško-didaktičkih pitanja suvremene škole. U poglavlju “Kompetencije nastavnika katoličkog vjeronauka – vjeroučitelja” opisani su modeli i teorija kompetencija s naglaskom na pedagoške kompetencije nastavnika; ključne su skup znanja, sposobnosti, vještina, vrijednosti i kvaliteta potrebne svakom pojedincu kako bi mogao djelovati kao uspješan član zajednice. Novi društveni odnosi postavljaju nastavnike u novi položaj s kojim se mogu nositi samo uz posjedovanje novih kompetencija. U potpoglavljima “Kompetencije nastavnika” i “Posebnosti u kompetencijama vjeroučitelja” analizirane su pedagoške kompetencije potrebne vjeroučiteljima za uspješan rad u školi: kompetencija poučavanja, komunikacijska, istraživačka, kompetencija za rad u skupini, kompetencija kreativnosti, interkulturalna, organizacijska, medijativno predmetna, kompetencija snalaženja u različitostima, otvorenosti za promjene, za rad/suradnju s drugim profesijama, kompetencija profesionalnog podnošenja frustracija, stručna, didaktičko-metodička, socijalna, antropološka, kulturno-disciplinarna i medijativno-hermeneutička kompetencija. Statističke analize pokazuju da je u mnogim područjima potrebno poduzeti napore kako bi se postigla veća razina vjeroučiteljske pedagoške kompetentnosti na dobrobit njih ali i učenika. Vjeroučitelj koji je u teološkom smislu kompetentan, a nije sposoban poučavati, posredovati, prenositi, didaktički organizirati nastavu, ne može biti uspješan nastavnik.

Rezultati te disertacije primarno mogu biti korisni obrazovnim institucijama u kojima se školuju budući vjeroučitelji. Rezultati sugeriraju Filozofsko-teološkim studijima da utvrde koje su kompetencije potrebne vjeroučiteljima za rad u praksi, da usklade svoje kurikulume za stjecanje pedagoških kompetencija vjeroučitelja za rad u suvremenoj školi te da se vjeroučiteljima omogući stjecanje temeljnih kompetencija i motivira za cjeloživotno učenje. Rezultati tog rada mogu biti djelotvorni programi usmjereni na podizanje pedagoške kompetentnosti srednjoškolskih vjeroučitelja kreirani kao operativni, dinamični, fleksibilni i prilagođeni potrebama konzumenata. Rad može poslužiti kao osnova za izradu operativnih programa i smjernica za koje se vjeruje da će kompenzirati uočene nedostatke u formalnom i permanentnom usavršavanju vjeroučitelja. Pedagoška kompetencija vjeroučitelja nije statična ni jednostavna kategorija, već suprotno. Ona se stalno mijenja, nadopunjuje, nadograđuje, usavršava i pod utjecajem je niza čimbenika u stalnoj interakciji. Suvremena odgojno-obrazovna praksa treba prosvjetnog djelatnika koji će trajno unaprjeđivati sebe kao osobu i profesionalca, kritički promišljajući i mijenjajući sadašnjost kako bi bio uspješniji u budućnosti, zaključuje dr. Ninčević.
Rođen je 22. veljače 1974. g. u Zadru. Za svećenika Zadarske nadbiskupije zaredio ga je 1998. g. nadbiskup Ivan Prenđa. Dr. Ninčević autor je brojnih znanstvenih članaka iz područja pedagogije i odgojnih znanosti u domaćim i stranim znanstvenim časopisima. Aktivno je sudjelovao na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim simpozijima s temama iz pedagogije i odgojnih znanosti.