Doktorski rad obrađuje doprinos dvojice, po političku teologiju posljednjeg stoljeća neizostavnih mislilaca, opisujući razvoj njihovih modela političkih teologija kao odgovor na povijesno-društvene promjene 20. stoljeća.

Prvo poglavlje je posvećeno „staroj“ političkoj teologiji Carla Schmitta. Kronološki prateći najvažnije Schmittove publikacije, dotiče ključne koncepte „stare“ političke teologije poput sociologije juridičkih pojmova, supstancijalne reprezentacije, pojma političkog, stasiologije i katehonike, te iznosi metasociološku i metajuridičku kritiku stanja liberalnog društva. Obrađen je i Schmittov utjecaj na političku teoriju danas, kao i teološka protureakcija na njegovu teologiju kroz kritiku patrologa Erika Petersona.

Drugo poglavlje obrađuje novu političku teologiju Johanna Baptista Metza od neposrednog pokoncilskog razdoblja do danas. Kronološki prateći razradu njegovih sržnih pojmova kao što su eshatološki pridržaj, ‘memoria passionis’, mistika otpora, te razvitak kritičko-dijalektičkog pristupa i tema nove političke teologije, opisano je kako Metz vidi autentičnu vjerničku praksu u suvremenom svijetu. Ovo poglavlje iznosi i prigovore Metzovu teološkom projektu oslanjajući se na uvide Josepha Ratzingera.

Treće i posljednje poglavlje ispituje kakav su stav Schmitt i Metz imali jedan prema drugome, komparativno analizira „staru“ i novu političku teologiju te primjenjuje profil političke teologije 20. stoljeća koji proizlazi iz te usporedbe na situaciju liberalne demokracije na početku 21. stoljeća, kao i na pontifikat pape Franje.

U zaključku je istaknuto kako je politička teologija koja ispituje odnos vjere i svijeta, ključna pri rješavanju „temeljnog hermeneutičkog problema teologije“, odnosno odnosa vjere prema svijetu, a posebno u cilju ponovnog otvaranja modernog društva transcendenciji.

U Povjerenstvu za obranu rada bili su doc. dr. sc. Nedjeljka s. Valerija Kovač – predsjednica; prof. dr. sc. Ivica Raguž, mentor – vanjski član te izv. prof. dr. sc. Alojz Ćubelić – član. Zbog epidemiološke situacije na javnoj obrani bio je manji broj osoba među kojima su bili dominikančeva majka i otac, provincijal Slavko Slišković, dvojica redovničke subraće, izvijestila je Hrvatska dominikanska provincija.

Fr. Mirko Irenej Vlk rođen je 4. listopada 1985. u Slavonskom Brodu. Dolazi iz Župe sv. Emerika u Oriovcu (Požeška biskupija). Svečane zavjete u Redu braće propovjednika položio je 17. kolovoza 2014. u Zagrebu. Red đakonata primio je u zagrebačkoj katedrali 25. listopada 2014. Prije ulaska u Red diplomirao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. U prosincu 2014. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Svečćilišta u Zagrebu obranio je licencijatski rad „Crkva u novoj političkoj teologiji Johanna Baptista Metza“. Red prezbiterata primio je 27. lipnja 2015. u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku. Nakon svećeničkog ređenja, živi i djeluje u Samostanu Kraljice sv. krunice u Zagrebu i obnaša službu župnog vikara do listopada 2016., kada odlazi u HKM Hamburg.