Naslov disertacije je „Kreuz-Sühne-Stellvertretung. Die Schriften von Maria Teresa Tauscher (1855-1938), Ordensgründerin der Karmelitinnen vom Göttlichen Herzen Jesu in dogmatisch-spiritueller Perspektive“ (Križ-zadovoljština-namjesništvo. Spisi Marije Terezije Tauscher (1855. – 1938.), utemeljiteljice karmelićanki Božanskog Srca Isusova u dogmatsko-duhovnoj perspektivi).

U Ispitnom povjerenstvu bili su mentor prof. emer. dr. Bernhard Körner, prethodni pročelnik dogmatske katedre, prof. dr. Michaela Sohn-Kronthaler, pročelnica katedre za crkvenu povijest, te predsjedavajući prof. dr. Pablo Argárate, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Grazu.

Disertacija je podijeljena u tri glavna dijela. U prvom dijelu je opisan životni put i duhovni rast bl. Marije Terezije Tauscher, stavljen u povijesni kontekst njezinog vremena. U drugom dijelu kritičkom analizom spisa utemeljiteljice Karmela Božanskog Srca Isusova predstavljene su, u osam poglavlja, razlne teme povezane s vjerom blaženice, s ciljem boljeg razumijevanja njezinih vjerskih ideala i motiva njezinog apostolata. Treći dio odnosi se na dogmatsku analizu duhovnosti križa Marije Terezije Tauscher, posebice na temu namjesničke (zastupničke) zadovoljštine u soteriološkom kontekstu molitve i djelovanja za  vremenito dobro ljudi i eshatološko spasenje duša. Analiza duhovnosti provedena je osobito na temelju teologije Josepha Ratzingera, Hansa Ursa von Blathasara, Karl-Heinza Menkea i Norberta Hoffmana.

Studija o. Tomića je u samim začecima imala pred očima činjenicu da svaka življena duhovnost u sebi krije subjektivnosti, probleme i poteškoće i da se u tom kontekstu teologija pokazuje kao dobar i nadasve potreban korektiv za duhovnost. Ipak i sama duhovnost može teologiju dovesti do novih – ili bar do produbljivanja prijašnjih – spoznaja. Tako se življena duhovnost pokazuje kao jedno od mjesta teološke spoznaje (loci theologici), pa ju se može shvatiti kao produbljenje teologije, odnosno kao usmjeravanje fokusa teologije na ono što je egzistencijalno bitno.

Autor disertacije, među ostalim, na tragu Balthasara i Rahnera, zaključuje da bi se u budućnosti teologija trebala više baviti životom ljudi, tj. (pro)življenom i iskustvenom duhovnošću onih koji su u svom životu ostvarili barem neke od kršćanskih ideala. Kroz dogmatske analize upravo takvih duhovnosti mogao bi se otvoriti i novi znanstveni diskurs u kontekstu teološke znanosti.

O. Stipe Tomić rođen je 5. listopada 1987. u Livnu. Pohađao je Osnovnu školu „Fra Lovro Karaula“ i Opću gimnaziju u rodnome gradu. Završetkom srednjoškolskog obrazovanja 2006. ušao je u formaciju u Redu bosonoge braće Blažene Djevice Marije od Gore Karmela (OCD) i iste godine upisao Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Po završetku studija u Zagrebu otišao je na službu u samostan u Grazu, gdje je prvo pohađao sveučilišne tečajeve njemačkog jezika, te u jesen 2016. upisao doktorski studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Grazu, koji je – nakon određenih stanki uslijed umirovljenja mentora – uspješno priveo kraju.