Innsbruck, (IKA) – Svećenik Varaždinske biskupije Nenad Malović obranio je 25. veljače doktorsku disertaciju na Institutu za filozofiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta “Leopold-Franzens” u Innsbrucku u Austriji. Doktorsku radnju iz političke filozofije “Politička reprezentacija i transcendentna istina – Eric Voegelin u javnom diskursu: političke institucije pluralističkog društva kao ostvarenje transcendentne istine” obranio je pred komisijom u sastavu prof. dr. Wolfgang Palaver, prof. dr. Siegfried Battisti i prof. dr. Norbert Brieskorn DI. Prof. dr. Brieskorn bio je Maloviću i mentor.
Malovićeva doktorska radnja podijeljena je u osam poglavlja i bavi se mišlju politologa i filozofa Erica Voegelina (1901-1985). Voegelin je jedan od rijetkih univerzalnih znanstvenika 20. stoljeća koji se kao politolog usprotivio pozitivizmu i scijentizmu te naglasio čovjekovu principijelnu sposobnost i upućenost prema transcendentnom. Filozofija za njega znači prije svega interpretaciju čovjekovih transcendentnih iskustava. Ta čovjekova senzibilnost za transcendentno mora se, prema Voegelinu, manifestirati i u političkom poretku.
Prvo i drugo poglavlje predstavljaju dijakronički i sinkronički prikaz fenomena i razumijevanja reprezentacije uopće, te političke reprezentacije posebno. Istraživanje je pokazalo da je od pojave prosvjetiteljstva došlo do redukcije pojma reprezentacije na izbor zastupnika za parlament, tj. do redukcije “reprezentacije” na njezinu tehničku funkcionalnost. Treće poglavlje donosi glavne crte Voegelinova filozofskog promišljanja s naglaskom na njegovu filozofiju svijesti i antropologiju u kojoj on vidi jezgru svake političke teorije koja želi biti po mjeri čovjeka. Politika mora biti usklađena s antropološkim pretpostavkama, ona traži uključivanje svih područja ljudskosti. Sve je politika, ali politika nije sve. Tri tipa “reprezentacije”: deskriptivni, egzistencijalni i transcendentni – tema su četvrtog poglavlja. Polazna točka Voegelinova istraživanja fenomena “reprezentacije” bilo je vrijeme u kojem je živio, opterećeno – iz njegove perspektive – scijentističkim idealom znanosti prema kojem je važno samo i jedino ono što odgovara metodi logičko-matematičkih formalnih znanosti ili pak empiričko-analitičkih realnih znanosti. “Reprezentacija” u eminentnom smislu je za Voegelina upravo ona u egzistencijalnom smislu. Ona funkcionira u društvu koje samo sebe razumije kao jedinstveno i kao takvo biva sposobno samo sebe artikulirati “iznjedrivanjem” svojih reprezentanata. Peto poglavlje predstavlja tri tipa transcendentne istine: kozmološki, atropološki i eshatološki. Budući da u inkarnaciji Isusa Krista Voegelin vidi vrhunac procesa diferencijacije transcendentnih iskustava, židovsko-kršćanska tradicija zauzima posebno mjesto u čovjekovu traženju istine o samom sebi. Naravno da se to mora odraziti i na politički poredak, te to poglavlje obrađuje i temu odnosa Crkve i države u Rimskom carstvu. Kritička analiza Voegelinova razumijevanja gnoze, osobito “modernih gnostičkih gibanja” tema je šestog poglavlja. Gnoza je za Voegelina imanentiziranje transcendentnog. Njezine najvažnije karakteristike su čovjekova želja za samospasenjem i redivinizacija društva. Na toj liniji čitav razvoj zapadne civilizacije poslije raspada Rimskog carstva predstavlja stalnu borbu različitih gnostičkih pokreta za egzistencijalnu reprezentaciju. Sedmo je poglavlje kritička rasprava Voegelinovih postavki s posebnim osvrtom na njegovu filozofsku “meditativnu” metodu i njegovo shvaćanje pojma “istina”. Osmo poglavlje konfrontira Voegelinovu misao sa situacijom modernog pluralističkog društva i pokazuje Voegelinov doprinos s jedne strane protiv svakog oblika totalitarizma, a s druge strane protiv “divljeg” liberalizma.
Nenad Malović rođen je 30. travnja 1972. u Čakovcu. Rodom je iz župe Goričan. Pohađao je studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i Innsbrucku, gdje je i diplomirao 1998. godine, nakon čega ga je za svećenika Varaždinske biskupije zaredio varaždinski biskup Marko Culej u katedrali u Varaždinu. Postdiplomski studij nastavio je u Innsbruecku, gdje je i magistrirao iz filozofije 2000. godine. Godinu i pol dana obavljao je službu župnog vikara u župi sv. Nikole u Varaždinu. Zatim je nastavio studij u Innsbrucku, gdje je i doktorirao u veljači 2005. Od jeseni 2004. asistent je na Katedri za filozofiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.