Komisijom za obranu doktorske disertacije presjedao je prof. dr. sc. Maikel Pablo Dalbem, C.Ss.R., te su uz njega bili moderatorica teze prof. dr. sc. Cristiana Freni i cenzor, ujedno i dekan Alfozijanske akademije prof. dr. sc. Antonio Donato, C.Ss.R. Ovom akademskom činu nazočili su doktorandova obitelj, rodbina, prijatelji i prijateljice; zajednice Papinskog kanadskog zavoda na čelu s rektorom, Jaroslawom Kaufmanom; zajednica Papinskog hrvatskog zavoda predvođena rektorom Markom Đurinom i vicerektorom Markom Škrabom, članovi Škole za bračne savjetnike; svećenici studenti, redovnice, te gosti iz Hrvatske, drugih zemalja i iz Rima.

Doktorska disertacija podijeljena je u četiri poglavlja. Svako poglavlje ima svoju metodu i svoje temeljno pitanje.

Prvo poglavlje govori o antropološkim preduvjetima za bračni život u svjetlu relacijske dimenzije. Ovo poglavlje dokazuje da ljudska narav nije tek supstancijalna, nego prije svega relacijska. To znači da je osnovna i najdublja dimenzija čovjekova postojanja ne „Cogito, ergo sum“ (mislim dakle jesam), nego „mi dono, dunque sono (darujem se, dakle jesam)“. Ta antropološka perspektiva je neizostavna za naslov rada jer nudi viziju čovjeka, koji iako jest najsavršenije stvorenje, ipak ne može ostvariti svoj potencijal (ono što jest – biće sposobno za samonadilaženje) osim na način egzodusa od sebe prema drugome u dijaloškoj recipročnosti. Dakle, ostvarenje dostojanstva osobe ostvaruje se po darivanju u ljubavi. Budući da čovjek može rasti u ljudskosti i sazrijevati u vjeri tek ukoliko živi svoju slobodu (sposobnost za samoodređenjem vlastitog života) u skladu s istinom o sebi, sve rečeno u prvom poglavlju opravdanje je naslova: bračni život uistinu jest povlašteni put ljudskog rasta i kršćanskog sazrijevanja.

Da bi se mogao izraditi odgovarajući integralni prijedlog za praćenje kršćanskih supružnika, potrebno je bilo najprije ispitati današnje ozračje bračnoga života u Europi i analizirati vrijednosni sustav parova. Drugo poglavlje ne samo da da obuhvaća analizu vrijednosnog sustava u Europi u posljednjih 20-ak godina, nego i postavlja hipoteze za promjene u vrijednosnom sustavu (individualizam, egoizam, hedonizam, narcisoidnost, manjak samopouzdanja i otuđenje) koje su ispitivane u konfrontiranju između moralne doktrine i 282 iskustva bračnih parova vezanih uz te hipoteze prikupljenih u istraživanju. Zabrinjavajući zaključci pokazuju koliko su bračni parovi potrebni praćenja na autentičan način od strane Crkve.

Nakon što je ustanovljeno kakvo je stvarno stanje bračnoga života današnjice u Europi i koji su utjecaji odgovorni za promjene u vrijednosnom sustavu obitelji, treće poglavlje pokušava odgovoriti koji su vidovi bračnoga odnosa i na koji način oni mogu biti potpunije življeni. Treće poglavlje govori ne samo o dalekom, neshvatljivom teorijskom idealu nego govori o vidovima bračnog odnosa u konkretnosti života: kako održati odnos postojanim?; koji su izazovi odnosa za cijeli život?; problemi u uzajamnosti odnosa, pravo na blizinu i distancu u bračnom životu; percepcija supružnika u braku, i na kraju, bračni odnos življen u slobodi i vjernosti. Svaki od navedenih vidova potkrijepljen je konkretnim iskustvima parova i stavljen u odnos prema jednim od darova Duha Svetoga. Zaključno, ustanovljeno je kako darovi Duha Svetoga savršeno odgovaraju vidovima bračnog života i predstavljaju svojevrsni milosni resurs koji se na čudesan i jedinstven način očituje u tolikim primjerima bračnoga života.

Četvrto poglavlje je glavni doprinos ove disertacije – cjeloviti prijedlog za praćenje kršćanskih supružnika. Ovo poglavlje pokušava dati odgovor na pitanje što Crkva u konkretnosti života, na biskupijskoj ili župnoj razini, može ponuditi kako bi postupno pretvarala svoju daljinu u blizinu bračnim parovima? Prijedlog obuhvaća detaljnu razradu koja objašnjava zašto upravo takav način najbolje odgovara ontologiji, antropologiji, psihologiji, i vremenu u kojemu živimo i uključuje, maksimalno pojednostavljene, upute za pristup praćenja osoba u skladu s pristupom fokusiranom na osobu Karla Rogersa.

Ovaj rad nastao je iz svijesti kako bračni životu unutar moralne teologije treba veoma mnogo specifičnih doprinosa da bi promijenio dosadašnju prevladavajuću perspektivu prema kojoj bračni i obiteljski moral više neće biti svodiv samo na pitanje spolnosti (tj. čina koji su moralno dopušteni ili nedopušteni), nego grana moralne teologije koja zaranja koliko je moguće u postojanje, u beskraj relacijske stvarnosti koji je transformativnog i transcendentalnog karaktera odnosno iskustvo ljudskog rasta i kršćanskog sazrijevanja.

Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, pomoćni biskup Ivan Ćurić i nadbiskup u miru Marin Srakić uputili su čestitku vlč. Ivanu Kunčeviću.

Kako danas, s ponosom i zahvalnošću, ne podijeliti radost s Tobom. Na dan obrane Tvoje doktorske disertacije iz moralne teologije, koju si izradio na Papinskom institutu ‘Academia Alfonsiana’ Papinskog lateranskoga sveučilišta u Rimu.

Znanstveni put u izradi doktorskoga rada stavio je preda Te – za čovjeka i ljudsko društvo u cjelini, a na osobit način za kršćansku vjeru – iznimno važnu temu bračnoga života. U njemu nam odjekuje Božji savez s čovjekom, s „divnim naumom“ koji je u bračnom životu sadržan, ali i u svoj „poniznosti realizma“ njegova ostvarenja, kako nas na to podsjeća papa Franjo. Vjerujemo da će Ti doktorski rad biti vrijedan temelj za daljnji rad u teološkoj sintezi, u izlaganju i produbljivanju sadržaja kršćanskoga moralnoga nauka, aktualizirajući ga u suvremenim prilikama, s nemalim izazovima i pitanjima  pred kojima se nalazi čovjek našega vremena.

Dragi novi doktore znanosti! Dok Ti od srca čestitamo, ujedinjujemo se s Tobom u izrazima zahvalnosti Tvomu fakultetu – Alfonzijanskoj akademiji, cijelom Papinskom  lateranskom sveučilištu u Rimu, kao i Rimskim zavodima u kojima si za vrijeme studija boravio – Papinskom kanadskom zavodu te naposljetku Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima čiji si aktualni član.

Dijeleći radost i s Tvojim dragim roditeljima i rodbinom, s braćom svećenicima i svim prijateljima, od srca molimo da Gospodin upravlja tvoje korake, da Ti svojom milošću rasvjetljuje sav život i krijepi Tvoje svećeničko služenje u krilu svete Crkve!, kaže se u čestitci nadbiskupa Đure Hranića, nadbiskupa u miru Marina Srakića i biskupa Ivana Ćurića.

Vlč. Ivan Kunčević rođen je 18. lipnja 1993. u Mosbachu (Njemačka) od oca Boška i majke Ane r. Jokić. Osnovnu je školu pohađao u Privlaci, a Opću gimnaziju završio u Vinkovcima. Nakon toga upisuje filozofsko-teološki studij na Katoličkom-bogoslovnom fakultetu i pristupa Bogoslovnome sjemeništu u Đakovu.

Za đakona je zaređen 22. listopada 2017. godine u Đakovu, a potom svoj đakonski praktikum vrši u Župi svetog Petra i Pavla apostola u Osijeku. Za svećenika je zaređen u đakovačkoj katedrali na Petrovo 2018. godine. Svoje mladomisničko geslo oblikovao je nadahnut redcima Psalma: »Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina i ne zaboravi dobročinstva njegova« (Ps 103,2). Mladu misu slavio je 29. srpnja 2018. u rodnoj Župi svetog Martina biskupa u Privlaci. Te godine, danom 21. kolovoza, imenovan je župnim vikarom u Župi Svih Svetih u Đakovu.

Dekretom nadbiskupa Đure Hranića, u ljeto 2019. razriješen je službe župnog vikara Župe Svih Svetih u Đakovu te upućen u Rim na poslijediplomski studij iz moralne teologije gdje je završio magisterij 2021. godine radom o temi „La dimensione relazionale del matrimonio. Una lettura antropologica e morale“ (Relacijska dimenzija braka. Antropološki i moralni pristup). Paralelno s upisom doktorata pohađa trogodišnji dopunski studij Scuola Italiana Consulenti della Coppia e della Famiglia (SICOF) u Rimu. Od jeseni 2023. pohađa Specijalistički studij Propedeutika psihoterapije i teoterapije na KBF-u u Đakovu.