Dol, (IKA) – U župi Dol na otoku Hvaru Majka Božja se štuje i časti od 1478. godine kao Gospa od Sela. Predaja i kronika govore da je te godine u blizini crkvice Sv. Petra i Pavla iz 1430. godine jedna pastirica u nekom grmu našla Gospinu sliku, sakrila je u ormar i o tome obavijestila svoje roditelje. Bojeći se da im je kći Gospinu sliku negdje ukrala roditelji su pozvali svog župnika, a on je sliku postavio u spomenutu crkvicu koja je potom proširena i dobila ime crkva Gospe od Sela. Župljani susjedne župe Stari Grad svojatali su sliku sebi. Došli su u Dol, uzeli sliku i ponijeli je u svoju župu. Ali na izlasku iz Dola iznenada je nastalo nevrijeme, pa su sliku vratili nazad. Nakon osam dana opet su došli po sliku. Na izlasku iz Dola ponovno se dogodilo nevrijeme. Tako je bilo i prigodom trećeg pokušaja. To su bili znaci i opomene da je slika ipak dolska, pa je u Dolu ostala sve do danas. Tadašnja borba dviju susjednih župa za Gospu potpuno je razumljiva. Bilo je to dramatično sinovsko traženje majčinske Gospine zaštite i obrane. Jer, gusari su napadali Stari Grad. Sjeveroistočna obala otoka Hvara bila je mletačko turska granica, pa su i Turci neprestano napadali otok Hvar na kojemu je harala i kuga. I u Starom Gradu od kuge je umrlo više osoba, a u Dolu nitko. Župljani Dola prepoznali su u tome zaštitu Majke Božje i to ih je potaklo na njeno neprestano čašćenje i štovanje.

Svake godine 2. srpnja, na blagdan Gospe od sela, Gospa se svečano slavi u crkvici i kraj nje. Svečanost se otvara navečer, uoči blagdana. Gospina slika se za vjerničko štovanje prenosi s oltara na sredinu Crkve. Pjeva se i moli, osobito krunica. Svu noć dolaze hodočasnici s cijelog otoka Hvara i izvan njega. Običaj je da tu noć mladići idu do kuća i vrtova djevojaka i “kradu” im najljepše cvijeće koje nose Gospi da bi se s njim okitila Gospina crkva i njeno dvorište. Ovogodišnje euharistijsko slavlje, u nazočnosti velikog mnoštva Gospinih štovatelja, predvodio je biskup grada Nitre u Slovačkoj Viliam Judak sa svojim generalnim vikarom Stefanom i župnikom Košica Peterom. Koncelebrirao je domaći župnik don Marijo Zelanović s desetak drugih svećenika. Slavlju je nazočio i gradonačelnik Starog Grada Vicko Haladić.

Biskup Judak je u propovijedi, govoreći o susretu Marije i Elizabete, istaknuo primjere povijesnih dodira, prijateljstava i uzajamne pomoći slovačkog i hrvatskog naroda. Tako je slovački knez Pribina našao u Sisku utočište na dvoru hrvatskog kneza Ratimira. Naša dva slavenska naroda sjedinjuje djelatnost svetih apostola Ćirila i Metoda i njihovih suradnika i učenika. Naši preci imali su istu glagoljsku liturgiju. Papa Ivan VIII. utvrđivao je u kršćanskoj vjeri i hrvatski i slovački narod, te 880. godine osnovao u Nitri Judakovu biskupiju, prvu biskupiju na tlu Slovačke, čiji su zaštitnici sv. braća Ćiril i Metod. U Hrvatskoj je oko 860. godine već postojala biskupija u Ninu, što znači da naši narodi, osim slavenskog podrijetla, imaju i iste korijene kršćanske vjere. Sudbina naših naroda je vrlo slična. Trpjeli smo u vrijeme prodora Tatara, u vrijeme turskih ratova, u vrijeme borbe za narodnu samostalnost i u vrijeme komunizma. Ali, zahvaljujući Bogu, Gospi i hrabrosti naših predaka kao narodi opstali smo u svim teškim vremenima. Imamo puno povijesnih primjera kad su se naši preci uzajamno pomagali. Tako je u Slovačkoj poznati hrvatski kamenarski majstor Vinko iz Dubrovnika u prvim godinama 16. st. renesansnim kiparskim radovima obogatio interijere gotičkih crkava u istočnoj Slovačkoj. U vrijeme turskih ratova mnogi Hrvati su došli i u Slovačku i u njoj našli svoju drugu domovinu. Neki od njih sačuvali su svoje narodne običaje. Svojom mučeničkom krvlju u Košicama 1619. godine slovačku zemlju posvetio je sveti Marko Križevčanin. U vrijeme svoje borbe za narodnu samostalnost Slovaci su tražili pomoć Hrvata. U drugoj polovici 19. stoljeća veliki biskup Josip Juraj Strossmayer i ban Jelačić borili su se u Beču i Budimpešti za narodna prava i jezik Slovaka. U ovo vrijeme Hrvatima su služili Slovaci Stjepan Mojses, zagrebački kanonik i kasnije biskup u Banskoj Bistrici, te prvi zagrebački nadbiskup i kardinal Juraj Haulik koji se rodio u slovačkoj Trnavi.

Moglo bi se još više govoriti o konkretnoj suradnji i pomoći naših naroda u povijesti. Ali moramo svratiti našu pažnju na sadašnjost i budućnost. Danas, kad u svijetu vlada konzumizam, indiferentizam, relativizam, moć novca – većina hrvatskog i slovačkog naroda sačuvala je kršćansku vjeru i živi po načelima svetog Evanđelja Isusa Krista. Ako budemo vjerni Evanđelju i kršćanskoj vjeri, opstat ćemo usprkos svim nesrećama i pogibeljima koje pritišću naš narodni identitet, prava i povijest naših naroda. Neka i danas prijateljska i bratska suradnja veže naše narode. U tom smislu Slovačka se bori da bi prelijepa zemlja Hrvatska sa svim svojim intelektualnim, gospodarskim, narodnim i povijesnim bogatstvom ušla u zajednicu europskih naroda, jer tamo je njezino mjesto, rekao je biskup Judak, te nazočnima i čitavoj Hrvatskoj poželio Božji blagoslov i Marijin zagovor.

Poslije euharistijskog slavlja vjernici su kroz dolsko polje krenuli u tradicionalnu procesiju koju su komunističke vlasti često zabranjivale, ali je ona svake godine bila. U ophodu Gospinu sliku nose pojedini mladići ili muževi s posebnim osobnim zavjetima, a liturgijske pjesme svira Limena hrvatska gradska glazba Stari Grad. Obavezno sudjeluje i Djevojačko društvo Presvetog Srca Isusova u koje se svake godine primaju djevojke sedmog razreda osnovne škole. One su u ophodu obučene u bijele haljine, oko vrata nose medaljicu Srca Isusova, na rukama bijele rukavice, a preko glave bijeli veo. Procesija se zaustavlja na dva mjesta gdje se s Gospinom slikom i posebnim relikvijama obavlja blagoslov. Proslava i ove 530. obljetnice Gospe od Sela završena je pučkom feštom i ugodnim druženjem kod župnika don Marija Zelanovića.