Za novi broj sarajevskog Katoličkog tjednika (7. rujna) salezijanac don Ivan Stojanović osvrnuo se na jedanaest godina misionarskog djelovanja u afričkoj državi Gani pri čemu je ocijenio da je najveći doprinos kršćanstva oslobađanje afričkog čovjeka od svih nutarnjih duhovnih strahova i stvaranje od njih ljudi ljubavi i Božje dobrote. Pojasnio je da afrički čovjek vjeruje, on je uronjen u duhovnu stvarnost, ali, samo iz straha od viših sila, duhova svojih predaka. Oni žive uvijek u velikom strahu od vještica, vračeva, duhovnih sila i slično, prinose žrtve kako bi umirili te jače snage da ih ne diraju, ne kažnjavaju i ne uništavaju i zato je kršćanstvo tako oslobađajuće u toj situaciji, ocijenio je don Ivan. U razgovoru je spomenuo i niz problema s kojima se susreće u misijskom radu, među kojima su mnogoženstvo kao stil življenja u Africi, tradicionalna vjerovanja i strahovi, navezanost na vračeve, a, prema misionarevoj ocjeni, možda je najznačajniji problem što afrički čovjek svoju vjeru temelji na rješavanju svojih praktičnih problema. Ako po shvaćanju afričkog čovjeka Katolička crkva nije u stanju riješiti praktične probleme s kojima se susreće, on će otići do druge crkve ili do sekte, kazao je don Ivan, napomenuvši da u Gani ima oko 1.000 sekti, a u većini njih se spominje Isus, zbog čega nastaje zbrka u glavama domaćeg čovjeka. Također jedan od problema je i što niču razne sinkretističke sekte, koje pokušavaju povezati tradicionalna afrička vjerovanja i kršćanstvo. Na pitanje što bismo mi u Europi mogli naučiti od afričke braće u Kristu, odgovorio je da oni imaju osjećaj za čovjeka, što smo mi u Europi već velikim dijelom izgubili. Za njih je osoba, drugi čovjek najbitniji, oni će sve žrtvovati da zadrže dobre odnose sa susjedima i prijateljima, vrlo su uslužni, gostoljubivi, nesebični su, ocijenio je misionar u Gani. (ika-kj)