Split, (IKA) – Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije prof. dr. don Josip Čorić proslavio je 45 godina svećeništva na nesvakidašnji način u nedjelju 17. srpnja na kupalištu “željezničara” na splitskim Bačvicama uz bogati zajutrak. “Otkako sam došao u Split pred 20 godina, nakon ‘istraživanja’ gdje bi mi najbolje odgovaralo kupati se u ranim jutarnjim satima, 1993. godine skrasio sam se na poznatom splitskom kupalištu Bačvice, čija se zapadna strana naziva “željezničar”. Budući da nikoga nisam poznavao imao sam sve vrijeme na raspolaganju. Redovito sam molio brevijar, čitao vjerski i laički tisak. Ubrzo su me prepoznali neki vjernici i počeli me pozdravljati katoličkim pozdravom. Na tom terenu je uglavnom u tim satima starija populacija gdje dominiraju oni koji provode vrijeme u kartanju. I to je bio moj izazov nastupati kao čudni pastoralac”, posvjedočio je don Josip. Budući da karte kod žestokih kartaša ne idu, na žalost, bez sočnih psovki, dr. Čorić je počeo neprimjetno reagirati. “Sastavši se s pojedinim istaknutim psovačima nakon kartanja uljudno sam ih pitao, kao stranac, koji razumije hrvatski: ‘Mora li se onako ružno govoriti o Bogu, njegovoj majci? Biste li vi podnijeli da netko tako govori o vašoj majci?’ ‘Nesretna navika’ bio je najčešći odgovor. ‘Biste li se vi voljeli toga odreći?’ ‘Pa bih!’ ‘Savjetujem vam, ako vam se omakne psovka da jednu desetinu vaše mizerne mirovine odmah pošaljete u karitas ili dadete nekome koji je teška sirotinja. Možete i na drugi se način boriti. Kada izgovorite onaj sramotni glagol onda ne opsujte Boga, nego domaću ili divlju životinju. U drugoj fazi nećete osjećati potrebu da psujete. I tako je išlo danima i godinama”, kazao je don Josip. Krug nepsovača tako se sve više širio i sve je više bilo onih koji su ostavili psovku. Veselja ne nedostaje na tom dijelu plaže. Vjerske knjige lakšeg sadržaja, Glas Koncila, odgovori na postavljana pitanja su svakidašnjica… Kada je “vesela družina” saznala da don Josip 17. srpnja navršava 45 godina od njegove mlade mise, prikupili su novac i kupili mu drveni zidni sat, koji stoji nasuprot njegovoga radnog stola u uredu. Tako da kadgod dignem glavu, veli don Josip, ugledam sat i moje molitve idu za njih i njihove obitelji. Uz to su mu kupili jedan nosač zvuka pjevača Marka Perkovića Thompsona i klape Cambi.
Za njih je slavljenik na kupaćoj plaži pripremio obilni zajutrak. “Došli su mi četvorica u 6.40 sati pomoći ponijeti na plažu. Tamo smo najprije molili, a nakon jela imali Službu Riječi: 1 Kor 13 i Mt 23. Zbog dviju svetih misa morao sam ih napustiti, a dan kasnije čitava plaža brujala je o našoj svečanosti. Svima sam dao moju prvu propovijed u životu – onu održanu na ređenju 29. lipnja 1966., knjižicu Križnog puta, uz napomene nama starijima kako ispuniti preostale dane našeg života te popis svih 25 muškaraca i jedne žene koji su me obdarili. Trojici sam istaknutijih poklonio i dio Svetog pisma”, kazao je svečar zaključivši: “Kada sam pred 18 godina rekao nekim svojim kolegama da idem na borbu protiv psovke na plaži – smijali su se mojoj naivnosti, ali onima koji ljube Boga sve ide na dobro, a Augustin bi dodao – i grijeh”.

.