„Bog se bori do zadnjeg daha našeg života za naše spasenje“, poručio je don Josip, rekavši da je postojanje pakla istina vjere o kojoj govori i Isus i Crkva naučava od početka. „Ta najstrašnija istina podsjeća nas da se ne možemo igrati sa svojom dušom i ljudskim životom, da se grijeh ne može shvaćati neozbiljno. Teški grijeh čini da nismo u Božjoj milosti, sami sebe odvajamo od Boga“, poručio je don Josip, istaknuvši potrebu da razmišljamo o vječnosti.

„Kod oprosta se oprašta vremenita kazna. Kad se čovjek pokaje i ispovijedi, Bog oprašta vječnu krivicu. Ali, ostaje vremenita kazna. Čovjek mora dati zadovoljštinu za zlo koje je učinio, na zemlji ili u čistilištu. Potpunim oprostom oslobođeni smo svih kazna koje smo zaslužili i za koje smo trebali ispaštati u čistilištu“, rekao je don Josip.

Pokojnima u čistilištu, jer su i oni dio Crkve kao Općinstva svetih, možemo pomoći da molimo za njih, prikazujemo za njih mise, čineći djela pokore, milostinjom i preko oprosta.

„Kaznu treba shvatiti kao posljedicu naravi grijeha, a ne Božje osude. Grijeh proizvodi posljedice. Oprost je otpuštanje preostale vremenite kazne pred Bogom zaslužene grijesima, čiju nam je krivicu Bog već oprostio u ispovijedi“, istaknuo je don Josip, rekavši da je oprost izraz Božje ljubavi, dar milosrđa nebeskog Oca koji svojom ljubavlju svima izlazi ususret.

Vremenite kazne mogu se izbrisati zadanom zadovoljštinom, po pokori u ispovijedi, slobodno poduzetim djelima mrtvljenja i strpljivim podnošenjem patnji ovoga života.

„Znači, sve možemo okrenuti na dobro. To Bog čini u svojoj svemogućnosti i to nam daje. Crkva može udjeljivati oproste jer joj je Krist dao vlast da oprašta grijehe i kaznu za njih. Crkva daje oprost primjenjujući na vjernika zasluge Isusa Krista te molitve i dobra djela Majke Božje i svetaca“, istaknuo je don Josip.

Oprosti nas potiču na duh ljubavi, vršenje dobrih djela i napredak u kršćanskoj savršenosti. Sve to vodi do rasta vjere i unaprjeđenja općeg dobra, rekao je don Josip. Kad je osobi oprošteno, traži načine kako će popraviti nered kojeg je uzrokovala sebi i drugima.

„Jubilejska godina je osobita vremenska okolnost, ali svaki dan možemo dobiti potpuni oprost i izvan Jubilejske godine: klanjanjem pred Presvetim sakramentom ili pred svetohraništem, čitanjem ili slušanjem Svetog pisma s dužnim poštovanjem, molitvom krunice i po pobožnosti križnog puta“, naglasio je don Josip.

Potpuni oprost može se dobiti u za to određenim crkvama, na dan posvete crkve, na hodočašću u nekom svetištu, s nakanom da se dobije potpuni oprost, kad se izmoli Vjerovanje i Oče naš i ispune drugi uvjeti te u nekim drugim prigodama. „Onima koji vjeruju, Bog sve okreće na dobro i sve postaje kapital. Tako skupljamo na nebu neprolazna dobra“, poručio je don Josip. Nakon nagovora predvodio je misno slavlje i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, zamolivši „da nas sv. Šimun, primjer ustrajnosti, utvrdi u vjeri“.