Pred ulaskom u župnu crkvu mladomisnik je primio blagoslov majke Ines koja je tim simboličkim i dubokim činom pokazala svoje prianjanje uz sinovljev odgovor na Božji poziv za služenje u prezbiteratu.

„Ne osjećam se ni po čemu poseban i zato je ovo dan u kojem smo pozvani dati hvalu Bogu. Prava ljubav je u tome da je nas, koji ne ljubimo Boga i koji smo prema njemu često puta vrlo hladni, Bog toliko ljubio i dao nam svoga Sina. Bog ima predivan plan spasenja za svakog čovjeka želeći mu dati život vječni koji počinje već ovdje na zemlji i koji nikada neće prestati“, rekao je don Leonard koji se posebno sjetio jednog od nekadašnjih župnika na Belafuži.

„Zahvalan sam svim župnicima, posebno pokojnom mons. Ivanu Mustaću koji je na Belafuži služio od 1992. do 2001. godine. Puno puta sam s njim razgovarao o ovom danu i siguran sam da se on sada s neba raduje ovom događaju, možda i više od svih nas. Mons. Mustać je širom otvorio vrata ove župe novoj evangelizaciji i uvijek podržavao male kršćanske zajednice i moj poziv je plod žive vjere male neokatekumenske zajednice“, rekao je don Leonard.

Mladomisnika je na početku euharistijskog slavlja pozdravio belafuški župnik don Dario Tičić. Don Dario je istaknuo kako je Bog don Leonarda pozvao da u stvarnosti Crkve koja se zove Neokatekumenski put ostvari prisniji odnos s Kristom.

„Svi smo svjesni novih stvarnosti u kojima više nažalost nema onoga zanosa kao prije dvadesetak godina. Međutim, ne smijemo se predavati ni strašiti jer nam je dan sveti plamen vjere kojega moramo čuvati i predati drugima. Sam Gospodin naš Isus Krist govori, ne daj se stado malo. Ne možemo više računati na masovnost tj., kvantitet, već da prstohvat soli može začiniti bezlične mase. Kršćani u svijetu su, ili bi trebali biti, kao sol zemlje i svjetlo toga istoga svijeta“, rekao je don Dario poručujući don Leonardu kako „Božjeg Duha treba dati ovom izmučenom i izbezumljenom svijetu“. Don Dario je na mladomisnika zazvao zagovor Gospe Maslinske i bl. Miroslava Bulešića, istarskog svećenika koji je ubijen 1947. godine u Lanišću i čije se moći časte i u župi na Belafuži.

„Svaka nova mlada misa, svaki novi svećenik je nova nada“, zaključio je don Dario.

Tijekom propovijedi don Alejandro Castillo Jimenez, rektor biskupijskog sjemeništa Redemptoris Mater u Puli, gdje je don Leonard od 2011. prolazio formaciju za prezbitera, istaknuo je ljubav koju Bog ima za svakog čovjeka.

„Kerigma, odnosno navještaj Radosne vijesti je važno poslanje Crkve, on je u njenim i u temeljima kršćanstva. Preko tog navještaja čovjek može susresti živoga Isusa Krista koji kaže kako će svijet njegove učenike prepoznati po tome da ljube jedni druge. Svi smo stvoreni na sliku i priliku Božju, u naša je srca urezana Božja ljubav i zato jako dobro znamo da se naš život ostvaruje utoliko ako ljubimo i prihvaćamo druge. Crkva prepoznaje dva vidljiva načina ove ljubavi. Jedan je prezbiterat u koji je pozvan don Leonard, a drugi je život u obitelji“, naglasio je don Alejandro ističući riječ sv. Pavla „da nas Bog ljubi upravo onda kada smo u grijehu“.

„U Evanđelju Isus Krist pita sv. Petra, ljubiš li me i to tri puta. Petar mu svaki put odgovara potvrdno shvaćajući na kraju da triput odgovara na pitanje budući da se u večeri Isusove muke upravo tri puta odrekao svog Gospodina. Krist poručuje Petru kako je kao mlad išao gdje je htio, odnosno sam se opasivao, navješćujući mu kako će ga kada ostari drugi opasivati i da će ići kamo neće. To je poslanje kršćana, ići tamo gdje je Božja volja, a ne gdje mi hoćemo. Često puta prihvaćam da postoji Bog, prihvaćamo činjenicu Crkve, to da imamo deset zapovijedi, ali unatoč tome postoje situacije, odnosno područja naših života u kojima ne puštamo Boga, u kojima mislimo da sami znamo što je najbolje za nas. To mogu biti područja seksualnosti, novca, braka, obitelji, afekata, karijere… Često puta mislimo kako je grijeh nešto dobro, ali nažalost zabranjeno. Međutim, činjenica je da nas grijeh odvaja od Boga i rađa smrt te počinjemo naš život graditi na idolima ovoga svijeta“, rekao je don Alejandro i dodao: „U takvu situaciju grijeha i smrti čovjeka dolazi Bog preko svoje Riječi. Bog koji nas ljubi upravo onakvima kakvi jesmo, Bog koji nam želi dati vječni život, a to znamo po tome da je poslao svoga Sina jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne nego da ima život vječni. Kršćanstvo nije da moraš činiti ovo ili ono, nego je kršćanstvo oslobođenje za čovjeka, Božji dar na koji možeš odgovoriti ako hoćeš i koji ti može dati da možeš biti čist, da budeš darežljiv, da više ne varaš svoju ženu ili svoga muža, da živiš u čistoći, da se možeš otvoriti životu i roditi još jedno dijete ili odgovoriti Bogu ‘da’ ako te poziva na posvećeni život. U Isusu Kristu je uništena svaka smrt i kršćanstvo znači biti pridružen ovom događaju koji nije nešto što se zbilo prije dvije tisuće godina, već se ostvaruje svaki put u našim životima dok otvorena srca slušamo ovaj navještaj spasenja“.

Don Leonard Škec rođen je 14. studenog 1988. godine u Zagrebu, od oca pokojnog Dragutina i majke Ines, a odrastao je u Zadru. Sakrament krštenja primio je 8. travnja 1989. u župi Presvetog Trojstva u Svetoj Nedelji, a krizman je 14. svibnja 2005. u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zadru. Godine 2006. sluša kateheze Neokatekumenskog puta u Zadru i započinje itinerarij kršćanske inicijacije u neokatekumenskoj zajednici. Nakon završene osnovne i srednje škole u Zadru, upisuje pravo na Sveučilištu u Zagrebu. Po završetku četvrte godine studija odgovara na Kristov poziv na svećeništvo, dajući svoju raspoloživost Crkvi da bude poslan bilo gdje za potrebe nove evangelizacije i Božjom providnošću biva dodijeljen 2011. godine Biskupijskom misijskom sjemeništu Redemptoris Mater u Puli gdje je započeo i nastavio filozofske i teološke studije. Za svećenika Porečke i Pulske biskupije zaređen je 20. lipnja u pulskoj katedrali po rukama porečkog i pulskog biskupa Dražena Kutleše.