Ispitno povjerenstvo uz mentora sačinjavali su ddr. Lidija Pehar, red. prof. s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i dr. sc. Sonja Kovačević, red. prof. s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Akademskom činu nazočili su članovi doktorandove obitelji, kolege, prijatelji i drugi gosti.

Doktorski rad napisan je na 368 stranica, od kojih se 335 odnosi na osnovni tekst doktorskog rada, četiri su stranice uvoda, 10 je stranica zaključka, 17 je stranica literature i dvije su stranice životopis autora s popisom objavljenih djela.

Doktorski rad je strukturiran u šest poglavlja, od kojih se pet odnosi na osnovni tekst rada, dok je jedno poglavlje posvećeno metodologiji istraživanja.

Prvo poglavlje nosi naslov Povijesni okvir u kojemu autor donosi Sitz im Leben istraživanja katoličkih odgojno-obrazovnih ustanova u Sarajevu. U prvom podnaslovu prvog poglavlja Povijesni pogled na društvene, političke i socijalne prilike u Bosni i Hercegovini, autor donosi detaljan prikaz istoimenih prilika polazeći od prvog spomena Bosne.  Zatim opisuje istoimene prilike pod Osmanskom upravom (1463. – 1878.), razdoblje Austro-Ugarske uprave BiH (1878. – 1918.) te razdoblje Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije (1918. – 1941.). Drugi podnaslov ovoga poglavlja naslovljen je Povijesni pogled na odgojno-obrazovne prilike u Bosni i Hercegovini,  u kojemu autor donosi detaljan pregled istoimenih prilika od razdoblja srednjovjekovne Bosne do 1941. godine.

U drugom poglavlju autor se bavi Metodologijom istraživanja ukazujući na metode kojemu je primjenjivao u svome radu, dok treće poglavlje nosi naslov Odgojno-obrazovne ustanove ženskih redovničkih zajednica u Sarajevu od 1878. do 1941. u kojemu autor donosi pregled djelovanja sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, Družbe Kćeri Božje ljubavi i sestara Služavki Malog Isusa. U prvom podnaslovu Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog, autor govori o nastanku Družbe, a potom donosi prikaz Učione i Zavoda sv. Vinka Paulskog kojeg će sestre otvoriti uz pomoć vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera 1833. i u kojemu će u navedenom razdoblju djelovati Konvikt za učenice i  četiri škole: Osnovna škola i Dječje zabavište (1883.), Viša djevojačka škola (1833.), Privatna ženska zanatska škola (1939.), te Privatna potpuna ženska realna gimnazija s pravom javnosti u zavodu sv. Vinka u Sarajevu (1941.).

U drugom podnaslovu Družba kćeri Božje ljubavi, autor donosi pregled, nastanka i djelovanja druge Družbe na području Sarajeva i BiH. U nastavku rada autor donosi detaljan prikaz nastanka i djelovanja Zavoda sv. Josipa, (1882.) u kojemu će u razdoblju od 1878. – 1941., djelovati Konvikt i čak šest škola: 1. Osnovna škola s dječjim zabavištem (prvo Dječije zabavište u povijesti BiH), 2. Viša djevojačka škola (1883.), 3. Ženska učiteljska škola (1884.), kao prva potpuna Ženska učiteljska škola u povijesti BiH, 4. Tečaj za odgoj i obrazovanje odgojiteljica u vrtiću (1913.), 5. Trgovački tečaj (1917.) i 6. Ženska stručna škola (1929.). Osim Zavoda sv. Josipa, Majka Franziska Lechner je 1893. podigla Zavod sv. Augustina u kojemu će djelovati nekoliko odgojno-obrazovnih ustanova: Osnovna škola na njemačkom jeziku (1893. – 1918.), Njemačko dječje zabavište, Viša djevojačka škola na njemačkom jeziku, Ženski licej (1916.) i Jednogodišnji trgovački tečaj (1917.). Zavod je imao multikonfesionalni karakter, a uglavnom su ga pohađala djeca austrijskih i njemačkih obitelji. Osim toga, sestre Kćeri Božje ljubavi su 1939. u Novom Sarajevu u Zavodu Presvetog Trojstva otvorile vrtić, 1940. strukovnu školu, a 1941. osnovnu školu.

U trećem podnaslovu Družba sestara Služavki Malog Isusa, autor donosi pregled nastanka i djelovanja prve Družbe koja je nastala na području BiH, dok u nastavku donosi detaljan prikaz odgojno-obrazovnog rada sirotišta Betlehem (1898.) i Egipat (1899.).

Četvrto poglavlje nosi naslov Odgojno-obrazovne ustanove muških redovničkih zajednica u Sarajevu od 1878. do 1941. u kojemu autor donosi povijesni prikaz nastanka franjevačkog reda, dolazak franjevaca u BiH, kratki prikaz franjevačkog školskog sustava te prikaz odgojno-obrazovnog rada Franjevačku teologiju u Sarajevu.

Peto poglavlje nosi naslov Odgojno-obrazovne ustanove Vrhbosanske nadbiskupije, u kojem autor donosi prikaz života i rada Vrhbosanske bogoslovije, koju je 1. rujna 1890. osnovao prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, čime je i formalno započelo moderno visoko obrazovanje u BiH.

Šesto poglavlje nosi naslov Publicistička djelatnost katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1941., u kojemu autor na nekoliko stranica sažima publicističku djelatnost do 1878., te od 1878. do 1941.

Korištenjem obilate literature, relevantnih i recentnih izvora, a posebno do sada neistražene arhivske građe Zavoda Svetoga Josipa, autor Mario Ćosić je osigurao temeljit i sustavan pregled navedene tematike, te učinio javnosti dostupnim do sada neistražene arhivske dokumente čime je ujedno otvorio prosto za daljnja istraživanja. Ovaj doktorski rad je relevantno i nezaobilazno djelo za buduća proučavanja razvoja i značenja odgojno-obrazovnih ustanova u Sarajevu u od 1878. – 1941.

Mario Ćosić rođen je 17. ožujka 1982. godine u Tesliću. Osnovnu školu završio je u Drvaru, a Opću-realnu gimnaziju u KŠC-u „Petar Barbarić“ u Travniku. Na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji (danas Katolički bogoslovni fakultet) u Sarajevu diplomirao 2006. godine otkada djeluje kao odgojitelj u Internatu KŠC „Sveti Josip“ u Sarajevu, te istovremeno u Srednjoj medicinskoj školi KŠC-a predaje latinski jezik, vjeronauk, moral i etiku, a u Općoj realnoj gimnaziji KŠC-a predaje povijest religija i grčki jezik.  Godine 2015. imenovan je ravnateljem Katoličkog školskog centra „Sveti Josip“ u Sarajevu koji se nalazi u  Sustavu katoličkih škola za Europu.  Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu odsjek Pedagogija 2008. godine, upisao je poslijediplomski magistarski studij iz pedagogije. Nakon položenih ispita, izradio je i 2013. godine obranio magistarski rad pod naslovom Pedagoške strategije i metode odgoja u đačkim domovima te stekao pravo na zvanje magistra pedagoških znanosti. Novi doktor pedagoških znanosti Mario Ćosić autor je nekoliko znanstvenih radova, sudionik na nizu projekata, te znanstvenih i znanstveno-stručnih skupova.