Istina je prava novost.

Don Mislav Hodžić doktorirao u Rimu

Doktorska teza dr. Hodžića ima za cilj rekonstrukciju i novi model teološkoga traktata De fide, ukazujući na uzajamno prepoznavanje/priznavanje čovjeka i Boga kao dinamičnog procesa u kojem se rađa vjera, s nakanom nadilaženja odvojenosti iskustvenog i refleksivnog momenta u teologiji

Rim, (IKA) – Don Mislav Hodžić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, obranio je 5. svibnja na Papinskom Sveučilištu Gregoriana doktorsku disertaciju iz fundamentalne teologije na temu La genesi della fede. La formazione della coscienza credente tra “essere riconosciuto” ed “essere riconoscente”, pod vodstvom profesora benediktinca P. Elmara Salmanna.
Polazeći od širega konteksta Petrova poziva iz 1 Pt 3,15-16 (“Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svima koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti”) te Pavlove konstatacije iz Gal 4,9 (“kad ste spoznali Boga – zapravo kad je Bog spoznao vas”), doktorska teza za cilj ima rekonstrukciju i novi model teološkoga traktata De fide, ukazujući na uzajamno prepoznavanje/priznavanje čovjeka i Boga kao dinamičnog procesa u kojem se rađa vjera, s nakanom nadilaženja odvojenosti iskustvenog i refleksivnog momenta u teologiji.
Radnja je podijeljena u četiri dijela. U prologu je ilustrirana problematika identiteta i zadaće te moguće rješenje i perspektiva fundamentalno-teološke discipline. Prvi dio, zatim, analizira dva velika autora/autoriteta teologije 20. stoljeća, Hansa Urs von Balthasara i Karla Rahnera pod mistagoško-iskustvenim vidom (estetsko-dramatskim i anonimno-transcendentalnim) evidentirajući njihove vlastite “teologije vjere” s ciljem pronalaženja najvažnijih fenomenoloških i teoretskih značajki. Drugi dio istražuje dva različita stila suvremenoga predavanja teologije: model Pierangela Sequerija, profesora u Milanu, te model Jürgena Werbicka, profesora u Münsteru. Ova dvojica teologa u temeljima svojih teoloških postavki imaju upravo kategorije “vjerničke s(a)vijesti” i “temeljnoga povjerenja” (Sequeri) te “uzajamnoga prepoznavanja/priznavanja” i molitve (Werbick), tj. ključne termine te doktorske teze. Vrhunac rada je epilog u kojem je predstavljena sinteza najvažnijih elementa koji su-djeluju na putu vjere na tri razine: antropološkoj (transcendentalno i kategorijalno kod čovjeka između estetsko-etičkoga uvida i metaforičko-simboličkoga jezika), kristološkoj (Isus kao arhetip sinovskoga povjerenja i vjernosti) i teološkoj (jedinstvo i uzajamnost između intellectus, affectus i confessio fidei). Radnja se zaključuje analizom evanđeoskoga izvještaja o Isusovu ukazanju učenicima na putu u Emaus, kao istinskom modelu teološkoga govora o putu do vjere.
Komisiju za obranu doktorata činili su profesori s Gregoriane prof. Aparicio-Valls, P. Salmann i prof. Dotolo. Uz njih, ovom svečanom akademskom činu nazočili su njegovi roditelji i brat, kolege iz Državnoga tajništva s prisjednikom mons. Gabrielom Cacciom, članovi Papinske crkvene akademije i njezin predsjednik nadbiskup mons. Beniamino Stella, pitomci Papinskoga hrvatskoga zavoda zajedno s rektorom mons. Jurom Bogdanom, akademik prof. Emilio Marin, veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Italiji Tomislav Vidošević, veleposlanik Republike Crne Gore pri Svetoj Stolici Antun Sbutega veleposlanica Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici Jasna Krivošić-Prpić te ostali brojni prijatelji i gosti.
Između ostalih, svoje čestitke dr. Hodžiću su uputili splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Betone, pročelnik Kongregacije za Istočne Crkve kardinal Leonardo Sandri i njegov nekadašnji pretpostavljeni u Državnom tajništvu zamjenik za opće poslove Državnoga tajništva nadbiskup Fernando Filoni, tajnik za odnose s državama Državnoga tajništva nadbiskup Dominique Mamberti te tajnik Kongregacije za nauk vjere i njegov bivši profesor nadbiskup Luis Ladaria.
Don Mislav Hodžić je zaređen za svećenika 23. lipnja 2002. u splitskoj prvostolnici, a do odlaska na postdiplomski studij u Rim 2004. godine vršio je službu župskoga vikara u konkatedralnoj župi Sv. Petra u Splitu te službu nadbiskupijskoga povjerenika za pastoral mladih. Paralelno uz studij teologije, od 1. siječnja 2005. započeo je i službu u Papinskom državnom tajništvu. Od 2004. do 2008. godine boravio je u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima, a od tada živi u Papinskoj crkvenoj akademiji. Od 2008. godine pohađa i predavanja iz kanonskoga prava na Papinskom lateranskom sveučilištu.